Kontra (lat. contra) – kao prvi dio riječi znači aktivnu protudjelatnost onomu što je izrečeno u drugom dijelu, protiv, nasuprot…
Učinak (lat. effectus) – posljedica nečega, ono što postoji po drugome kao rezultat neke radnje ili misli…
Ovako su to objasnili neki učeni ljudi. Kontraučinak, protuučinak, kontraefekt, protuefekt, kako god želite. Dakle, htjeli smo proizvesti neki učinak, ali smo dobili nešto što nismo htjeli. Svi naši napori rezultirali su suprotnim ishodima. Već odavno razmišljam o jednom živom primjeru kontraučinka. Riječ je o dobnim ograničenjima. Susrećemo ih često. U trgovinama je zabranjena prodaja alkohola i duhanskih proizvoda maloljetnicima. U kafićima je zabranjeno točenje istih pića maloljetnicima. U kladionice, kockarnice, disko i striptiz klubove zabranjen je ulaz tim istim maloljetnicima. Televizijski programi su malo precizniji. U onim kružićima na ćošku nekad piše 12, nekad 15, a nekad 18. Sve je to dobro, divno, krasno. Pazimo na našu omladinu. Ne dopuštamo da te oči vide nešto što njima nije primjereno i da te glavice upijaju sadržaj koji može loše utjecati na njihov razvoj. Previše je nasilja i pornografskih sadržaja… Žestoka pića utječu na plodnost… Treba zaštititi djecu… Imamo dobna ograničenja… To djeluje…
Možda u nekom idealnom svijetu.
Svi mi vidimo da to ne djeluje onako kako bi trebalo. Maloljetnici kockaju, piju, puše, gledaju nasilne i pornografske sadržaje. Stavite se na mjesto djeteta. Djeci se zabranama ne mogu zatvoriti oči jer imaju predobar vid. Dijete vidi da odrasli itekako uživaju ono što je njima zabranjeno. Naslušali su se onoga „To mala djeca ne smiju“ i sličnih rečenica. I dijete tako krene razmišljati:
„Ono što ja ne mogu zvuči baš privlačno.“
„Ako su kocka, alkohol, pornografija samo za odrasle, ja jedva čekam odrasti.“
„Ako ja popijem, zapalim, odigram listić, ja sam onda velik – ja sam odrasla osoba.“
Tako se stvori kontraučinak i dijete krene lošim putem. Zašto? Zato što mu nije rečeno da je nešto loše, nego da nešto nije za njega. Još gore – zato što je vidio tatu, susjeda ili starijeg rođaka kako čine tu istu stvar. Dijete treba shvatiti da su te stvari štetne i za odrasle. A kako će u ovim okolnostima? Za početak treba ukinuti dobna ograničenja. Kod nas im je ionako sve dopušteno. Drugi korak, onaj najteži, zahtijevao bi od starijih da budu primjer djeci. Odgajati ih kao što Bog odgaja nas – primjerom. Negdje sam čuo da trenutak prisustva dobrog primjera u devetoj godini vrijedi više nego tečaj iz morala u dvadesetoj. Zamislite što čini primjer koji je cijeli život uz tebe…
Kada dječak vidi svoga oca, da pomisli: „Ja oću bit savršen ko moj ćaća“, a ne: „Jedva čekam kad ću se razvalit ko ćaća“.
Ne bi nam tada bile potrebne ni zabrane ni ograničenja.
Trebao je ovaj tekst završiti ovom rečenicom, ali sam neku večer upratio nešto zanimljivo. Pored kuće mi se održava jedan fin festival. Gostovao je jedan pjevač. I vidio sam da su ljudi već shvatili ovu teoriju kontraučinka. Nije bilo zabrana. Djeca su u prvim redovima pjevala o skupim autima, ženskim oblinama, parama i pićima. Ne osuđujem ni ljude ni pjevača. Ne daj, Bože. Zar jedan grešnik može osuditi nekoga? Dobri su to ljudi. Ali izgleda da u onoj gomili samo pjevač nije shvatio kontraučinak. U jednom trenutku je zamolio roditelje da začepe uši djeci dok će odrasli pjevati o tome kako glavnoj junakinji njegove pjesme nije dovoljan samo jedan muškarac za vrijeme spolnog odnosa. (Dugo sam razmišljao što ovdje napisati. Izabrao sam najprimjereniju verziju, a da se pritom ne skriva istina).
Ja ću slikovito, a vi prebacite na život:
Blažena djeca koja su imala roditelje da im začepe uši. Još blaženija djeca kojima su roditelji objasnili da to ne bi trebali činiti ni odrasli.
Luka Rezo