Sjećam se svojih prvih suza radosnica. Bilo je to duboko intimno iskustvo. Sjedim ispred šatora u kojim sam proveo četiri dana i plačem od zahvalnosti. Čudno je prvi put o tom pisati nakon više od deset godina. Bilo je to kampiranje Frame Hercegovina u Parku prirode Blidinje. Gledajući površno sve je bilo normalno. No, ono što je bilo ljudski očima skriveno bilo je tako tamno. Naime, bio je to težak period moga života. Kao olujnim vjetrom nošena, u meni su se počela gomilati pitanja na koje nisam pronalazio odgovora. Zahtjevna su to bila pitanja. Ponekad bi me tako gušila. I što je najgore tjerala me da nađem odgovor. Kao da sam stajao pred zidom vlastitog života. Puta više nije bilo. Sve je postalo besmisleno. Nepotrebno. Dosadno. Život je postao surova borba preživljavanja s tamom koja je u meni. I pitao sam se zašto ja baš to moram prolaziti?
U tim bolnim traženjima susrećem jednog čovjeka. Sve što sam o njemu do sada čuo bilo je jako dosadno kao i većina stvari koje sam čuo u Crkvi. Do tada mi je sve to bilo suhoparno, daleko i nepotrebno. Pa i on sam je umro prije 800 godina. Ali, sad je bio tako životan. Tako stvaran. Oduševila me je njegova jednostavnost. I skromnost. I radost. Susreo sam ga u prirodi koju je tako volio. I u bratu čovjeku kojeg je toliko ljubio. Bio je to susret koji je promijenio moj život. Okrenuo me naopačke. Bio je to početak velike avanture moga života. Bio je to početak mog prijateljstva sa Franjom iz Asiza.
Franjo me je puno toga naučio. I još učim. Franjo mi je pokazao put do Isusa. I danas mi ga pokazuje. I zanimljiv je taj Franjo. Kao da te začara svojom ljubavi krema Kristu. Uvuče te u tu ljubav. I često se pitam što bi bilo da ga nisam susreo? Zašto se baš umiješao u moj život? Nije me pozivao, on je postao moj poziv. I danas sam zahvalan što mogu nositi njegov habit. Biti njegov manji brat. I truditi se živjeti ono što me je on naučio. Svijetom svjedočiti Kristovu ljubav koja je preko njega ušla u moj život. No, problem je što on nije tako romantičan kako ga često zamišljam. On je pravi duhovni otac koji se iz ljubavi ne susteže biti strog i zahtjevan. Nije lagano biti u njegovoj školi. Uvodi on u dubine ljudske praznine. Uvodi te u samotna mjesta koja će postati mjesta susreta s Ljubavlju. U tim ljubavnim susretima uvodi te u dubine Božje ljubavi. I zajedno s njim otkrivaš komadić raja koji je u tebi. Jer u središtu tvoga bića stanuje sam Bog. U nama je. Samo ga trebamo otkriti.
Zajedno s vama želim poći u Franjinu školu. Pokušat ću vam prenijeti ono što sam ja naučio od Franje. I zajedno s vama još puno toga naučiti. Želio bih da kroz ove tekstove pođemo na franjevačko hodočašće. Upoznati Franju kroz mjesta u kojima je on živio je tako čudesno. Nama franjevcima Asiz je drugi dom. Možda još bolje reći da nam je Asiz prvi dom. To je izvor franjevaštva. U njemu možemo upoznati autentičnog Franju. Franju koji nama danas ima još puno toga za reći. Usudi se i ti poći na pustolovinu svoga života. Možda i tebi Franjo promijeni život.
fra Marko Galić