Gospodine,
ovih dana se pripremamo za Tvoj dolazak. Kad si, ono, dolazio u Betlehem, ništa nije bilo kao danas. Štalica je bila previše prljava, bar za naše oči. Toliko ljudi Te već tada odbilo primiti u svoj dom. Oko Tebe samo siromaštvo i čista ljubav Marije i Josipa. Ništa drugo Ti nisu mogli ni darovati jer ništa drugo nisu ni imali.
Sve što im je bilo važno (ot)krilo se u Tebi. Sve za čim su čeznuli i jedino za čime su tragali. Nije bilo važno ni gdje ni kako ćeš doći na svijet. Oni su bili spremni. Vjerujem da su htjeli sve učiniti lijepim i dovoljno dobrim za Tebe. Nisu Ti mogli osigurati velike i svečane dvore kakve zaslužuje Kralj neba i zemlje. Tek bijednu i trošnu štalicu. Nisu imali vremena okititi je lampicama ni ugrijati. Zato što nije bilo ni potrebno. Ako je na djelu čista ljubav, sve drugo bi je zaklonilo, jer ona svoje ne traži. Zato si Ti, svojim rođenjem, postao Svjetlo i Toplina života svakoga čovjeka koji je hodio u tami.
Kako si se Ti pripremao za dolazak na ovaj svijet? Ne znam je li Ti bilo lako odreći se svega što imaš kako bi postao jedan od nas. Jesi li zbog toga bio sretan? Znam da ljubav koju imaš prema nama nije dopuštala da razmotriš bilo koji izbor. Svejedno, je li bilo lako? Ne znam kako si zamišljao da će proći Tvoji dani među nama. Često mi bude žao da su prošli kako su prošli ali znam da je to meni bilo potrebno. Drugačije nije smjelo biti. Svejedno mi je žao.
Sigurno će mi puno toga promaknuti i ovog Došašća. Pravdao bih se na razne načine. Znam da Ti znaš kako stvari stoje pa neću ni pokušavati. Ne isplati se.
Sve što želim je jednom barem dočekati Te spreman. Da se možeš roditi i u mome životu. Bez da imam potrebu uljepšavati stvari ne bi li se Tebi to svidjelo. Samo zato što se meni ne sviđa. Zaboravljam da si, zapravo, lud za mnom i jedva čekaš postati dio moga života kakav god On bio.
Toliko za sad. Žurim. Čekaju me druge obveze.
Nadam se da ću Te prepoznati za nekoliko dana i da neću morati čekati sljedeću godinu za novu priliku.
fra Nikola Jurišić