Nikome nije drago podnositi bol, bilo da je riječ o tjelesnom zdravlju, bilo da je to pitanje unutarnjeg stanja, ali je li moguće bez boli, bez trpljenja, istinski se odlučiti za Boga?
To mi pitanje ‘visi’ ovih dana nad glavom i nekako mi se čini da je odgovor – ne. Ako idemo logikom da slijedimo Isusa Krista onda ga slijedimo i onim stopama do Golgote. Te stope su bolne, teške i često nemamo snage za dalje, padamo. Ako slijedimo našeg Spasitelja, onda idemo s Njim na križ. To uključuje bol čavala, hladnoću vjetra i nelagodni položaj izloženosti i razgolićenosti.
To je ono što nas najviše boli, usudim se reći i više nego tjelesna bol, razgolićenost duše pred drugima. Kad ne možemo sakriti da nešto nije u redu. Kad sebi moramo priznati pomanjkanje snage za nastaviti dalje. Priznati sebi i pokazati drugima. Nisu nam uvijek potrebni drugi za ustati, za to nam je uvijek potreban samo Bog i pouzdanje u Njega, ali često nam Bog upravo preko drugih prilazi i pruža ruku. Zato je ta razgolićenost i priznanje ponekad potrebno kao javno, ne samo u tišini svoje sobe.
Taj lom nas boli, a upravo preko tog loma, i te boli, Bog nas za sebe oslobađa od nas samih. Prijeko je potrebno očistiti se od svega, pogotovo svoje oholosti, kako bi napravili mjesta za Božju milost koja dolazi poniznima. Teško li je napraviti i najmanji korak prema poniznosti, a velike li milosti kad se i za milimetar pomaknemo.
Razmislimo malo u ovoj korizmi kako bi se mogli kroz nju pročistit od oholosti, kako bi mogli kroz četrdeset dana napraviti malešni korak prema Bogu u poniznosti. Pregršt je prilika za to, svakodnevno se nalazimo u situacijama kada biramo ‘ja i moje pravo’ preko ‘ti i ono što tebi pripada’. Nije lako to činiti bez molitve. Potreban je dobar temelj kako bi kuća opstala, a nema boljeg temelja od svete mise. Možda da kroz ovo intenzivnije Crkveno vrijeme uključimo malo više živoga Boga u svoje živote, a on nam se svakodnevno nudi u Euharistiji.
Neka su nam blagoslovljeni ovi korizmeni koraci kako bi svjetlost Uskrsa jače zasjala u našim srcima, a tako i životima.
Mir i dobro,
s. Marijana Bošnjak