Posljednjih godina svog života bio si svjestan vlastitog neuspjeha. Upravu Reda predao si braći, a posvetio si se molitvi kako bi iznova tražio odgovor na pitanje koje te progonilo cijeli život – Gospodine, što hoćeš da učinim? Nisi bio zadovoljan prosječnošću i nisi dopustio da se uljuljaš u mišljenje većine. Znao si da se u masi ideali lako izgube. Zato su ti samotna mjesta uvijek bila prilike za povratak idealima, tj. jedinom zrcalu tvoga života – Isusu Kristu. Svojoj prvoj ljubavi. Jedino si u njega htio biti zagledan. Jedino si u njega bio zaljubljen. I uvijek ti je bilo malo njegove ljubavi. Htio si više. Htio si cijeloga Krista. Čežnja za Ljubavlju te dovela i na predivno brdo La Vernu, koju ti je poklonio grof Orlando kao prikladno mjesto za samoću i molitvu. Posvetio si se postu i molitvi kroz čedrdesetnicu pred blagdan sv. Mihaela. Uronio si u otajstvo Kristova križa. Skrivao si se u špiljama za koje si vjerovao da su nastale u onom velikom potresu za vrijeme Isusove smrti na križu. Ulazeći u njih, mistično si ulazio u samo probodeno Kristovo srce. I želio si se posve s njim sjediniti. U dubokim zanosima upravio si najsnažnije molitve. I La Verna postade nova Golgota. Proživljavao si iste osjećaje kao Isus na križu. Osjećao si svu bol i trpljenje Raspetoga, ali i ogromnu ljubav kojom je njegovo srce gorjelo dok je umiralo za nas. Kao odgovor na tvoje najdublje čežnje i iskrene osjećaje ugledao si serafa, anđela koji izgara od ljubavi prema Bogu gledajući i klanjajući mu se cijelu vječnost. U mističnom viđenju utisnu on u tvoje tijelo pet Isusovih rana. Bijaše raspet. U svitanju zore shvatio si da su ti ruke, noge i bok probodeni i da krv teče iz tih rana. Molitva za iskustvo Kristove boli bilo je tvoje shvaćanje, ali i shvaćane cijele srednjovjekovne duhovnosti, da se do potpunog sjedinjenja s Bogom dolazi preko trpljenja. Na La Verni si otkrio da se potpuno sjedinjenje događa po nutarnjem ognju Božje ljubavi koja se očitovala na križu. Tako Franjo prvenstvo ljubavi postade tvoj najbrži put do potpunog sjedinjenja.
Danas u svom hodočašću pođi na La Vernu. Pođi na brdo anđeosko, kako ga Franjo sam naziva. Promatraj Franju uronjenog u molitvu. Počni s njim moliti. S njim se zagledaj u Kristov križ. Isus umire na križu iz ljubavi prema tebi. Isus je žedan tvoje prisutnosti. On čezne za tobom. Nedostaješ mu kad si daleko od njega. I kada te svi odbacuju, kada sam sebe ne prihvaćaš, kada ostaneš sam, tada možeš iskusiti Isusovu ljubav. On te prihvaća takvog kakav jesi. Njemu si važan. On je radi tebe umro na križu. Radi tebe! Želi zadovoljiti tvoju glad za ljubavlju. Želi biti tvoje rame za plakanje. Želi biti uvijek uz tebe. Više nego što ti to možeš zamisliti. Budi danas uz njegov križ. Predaj mu svoje križeve. Podno njegova križa uči se prihvaćati. Samo prihvaćen križ može posvetiti. Samo prihvaćen križ siguran je put i do tvog Uskrsa. Predaj mu i svoje rane. Često krvare baš kao i Isusove. Neka ih on svojom ljubavlju zacijeli. Dopusti Isusu da danas previje tvoje rane. Dopusti mu da uđe u tvoju intimu. U područja tebe u koja nitko do sada nije ušao. U tame koje su tako mračne. Neka ih Kristova ljubav obasja. Dotičući njegove rane i tvoje će rane biti posvećene. I ubrzo preobražene.
U ovom susretu pođi i na Kalvariju i čuvaj Isusa. Čuvaj njegovo srce da ga koplje ponovno ne probode. Budi štit Isusovom srcu. Jer koplja su sa svih strana uperena u Isusove grudi. Možda i ti ponekad svojim izborima upireš koplje u njegovo srce. Danas odluči biti štit. Svojom prisutnošću i ljubavlju čuvaj Isusa. Čuvaj ga i u svom srcu. Neka tvoja ljubav bude odgovor na Isusovu žeđ. Neka tvoja ljubav bude melem Isusovom probodenom i slomljenom srcu. Neka tvoja ljubav skine trnovu krunu s raspetoga Kralja. Neka tvoja ljubav izvadi čelične čavle iz okrutno probodenih ruku i nogu. Neka tvoja ljubav skine Isusa s križa i položi ga u naručje. U svoje srce. Baš kao Marija. Baš poput Franje. I nikad ga više ne ispusti, nego ga štiti kao majka svoje dijete.
fra Marko Galić