Toliko bogatstva u tako mnogo siromaštva i toliko svetosti u tako mnogo jednostavnosti. Okovan slobodom, prikovan svetim ranama, srastao si s križem Gospodinovim.
Žudeći za onim iznad posvećivao si prašinu ovog svijeta, koracima zemljom penjao si se ka nebu. Užetima ljubavi spajao si razlike, pitomošću srca krotio divljine, bolestima podario si tijelo, dok si dušu blistavu čuvao za Krista.
Ljubio si smrt radujući se životu i zadobio si Život zagrlivši smrt. Pepeo i prah obukli su nepropadljivost, a jadna vreća ostala je dokaz veličine. Cjelov gubavcu postade slatkoća, a svaki uzdah si pretvarao u molitvu.
Kako netko može ljubiti toliko da nikad nije dosta? “Ljubav nije ljubljena” – šaptao si, a cijelo tvoje biće vikalo je samo ljubav.
Oče Franjo, svojom poniznošću pomozi nam uzdići duh Bogu i nauči nas ljubiti kako si ti ljubio.
Neka je velikoj franjevačkoj obitelji sretan njihov dan. Bio nam sveti Franjo primjer i nadahnuće za čvršći i ustrajniji korak na putu svetosti.
Mir i dobro!
fra Marin Karačić, područni duhovni asistent