Tu sam. Pred tobom, ispod tvog križa, tamo gdje je sve svršeno. Taj znak tvoje muke nosim kao zaštitu, kao da nije dovoljno što si već jednom umro za mene, zbog mene…
Tebe su osudili. Tebe savršenog Boga. Nisu te prepoznali. Kriv si bio, a da ne znaše za što. O, ironije tragične. Njih krivim, a ja ti to radim iznova svaki dan. Osuđujem te na smrt. A tako se ponosim reći da si mi najbolji prijatelj. Sablažnjava me što su ti činili. Bježim od istine što ti ja činim. No pred tobom, ne mogu sakriti sebe. Ništa bolja od onih koji su ti zabili čavle, stojim tu i promatram te. Plakala bih, ali ni to nisam dostojna. Boli znati da sam Te iznevjerila. Boli činjenica da ću te opet sutra izbičevati bespotrebnim komentiranjem i ogovaranjem onih koje zovem braćom i sestrama. Koliko te samo šamaram osuđujući tuđe postupke, ponašanja i nastupe, ne videći da ti s križa govoriš samo jedno: Voli!
O, koliko puta te poljubih u obraz, lukavo kao Juda. Zovem se tvojom, a drugima ne opraštam svoje mane. Ja sam ti stavila taj križ, gledajući druge i njihove propuste, optužujući ih za vlastite… Ja sam te razapela i osudila. Ne farizeji i pismoznanci, samo ja. Spuštam glavu, skrivam se od tvog pogleda… Toliku Ljubav ne mogu shvatiti. Želim svim srcem, ali slaba sam… Nedostojna zvati se kćerkom Tvog Oca. O, kako često perem ruke kao Pilat. Od ljudi, situacija, osjećaja. Bježim kukavički i uvijek se pronađem ovdje, ispod Tvojih nogu. Da shvatim koliko sam malena. Koliko si velik Ti… Ne osuđuješ me iako sam te razočarala, kao što nisi ni Petra, ni Judu, ni Tomu… A učinili su ti zlo. Izdali te, zatajili, nisu ti vjerovali. Samo si ih volio. Ja čekam prvu pogrešku da maknem sa svoga puta one koji su ranjeni, jer nesavršeni mi ne trebaju, previše me podsjećaju na mene… A ja loša tebi trebam, baš ovakva kakva jesam. (…)
Oprosti mi što osuđujući i kriveći druge osuđujem tebe i svaki dan te iznova razapinjem. Očisti moje srce da ljubi i razbojnike i izdajnike, da u meni prepoznaju Tvoj lik… Da više nikad ne zaboli ona prva postaja : “Isusa osuđujem(u) na smrt.”
Antonia Gašpar