Možda ste upoznati s pričom o dvojici drvosječa koji su svaki dan u isto vrijeme sjekli stabla. I bez obzira na to što bi jedan uvijek od jutra do mraka sjekao, a drugi se pola tog vremena odmarao, ovaj drugi bi uvijek na kraju dana imao više stabala koje će ponijeti kući. Vidno nezadovoljan stanjem, onaj koji je radio čitav dan, a manje si priskrbio, upitao je drugoga : „Kako to da ti svaki dan odmaraš više nego što radiš, a uvijek na kraju sebi priskrbiš više nego ja?“.
Drugi mu je na to rekao : „Ti vidiš da ne radim i misliš da se odmaram, ali ono što ne vidiš je da ja za to vrijeme oštrim svoju sjekiru!“.
Nemojte dopustiti da vam sjekire budu tupe. Nemojte dopustiti da vam svaki dan bude neprekidno udaranje panjeva bez ikakve želje za olakšanjem vlastitog posla. Čovjek uči dok je živ. Na svakom iskustvu, svakim pročitanim retkom knjige i svakim razgovorom ili raspravom. Čovjek uči.
Greška je u tome što nekada ne želimo naučiti. Greška je što imamo svoj način rada i mislimo da je on najbolji i najbezbolniji. Greška je što mislimo da smo naučili, a nismo. Još je gore što, poput drvosječe koji je cijeli dan radio, zamjeramo drugima na uspjehu. Dosta puta se i meni samom čini da netko nešto postiže sa puno manje truda nego ja. I dok se ja borim i šakama i nogama da nešto postignem, drugi to, naizgled, postižu olako. I onda sam frustriran i ne vidim dalje od svog nosa i počinjem i više i jače boriti se, ali na onaj isti stari način na koji sam do sada radio. I trošim više energije, a rezultat se neznatno mijenja. Kada ću stati i progutati svoj ponos i pitati drugoga za savjet? Kada ću stati i razmotriti ono što radim i shvatiti da možda nisam tako nepogrešiv kako mislim?
Drvosječa je shvatio da nešto ne štima. Shvatio je da postoji način na koji će i on brže i više posla uraditi, ali je trebalo pitati za savjet. Nije to uvijek lako, ali nije lako ni svaki dan trošiti i posljednji atom snage, a ne napredovati.
I dok bi mi danas najvjerojatnije nepravedno osudili onoga koji je „odmarao“ pola radnog vremena i žalili se na njega, on je skupio hrabrosti i pitao ga u čemu je njegova tajna.
Gle čuda, nema tu nikakve tajne, što je oštrije i kvalitetnije tvoje oruđe, to ti je posao lakši.
Nemojte dopustiti da vam tako jednostavna stvar ostane skrivena. I dok drugi misle da odmaraš ti uči, zapni i uči, i poslije će ti biti lakše i poslije ćeš raditi brže. Nije to neka velika mudrost, ali često se valja podsjetiti da je najbolje oruđe koje čovjek može posjedovati znanje.
Zato naoštri tu sjekiru znanja i bit će ti puno lakše u životu!
Mario Rajič