Krštenje Isusovo. Promatram te, Isuse, kako ponizan dolaziš pred Ivana da Te krsti. Dolaziš zajedno s ostalim narodom. Ivan se u prvi mah opire, neugodno mu je i osjeća se nedostojan da Te krsti. Ali, Ti znaš da tako mora biti. Tako želi Otac. Na tvoju riječ Ivan popušta i krsti Te. Duh Sveti silazi na Te i glas s neba otkriva prisutnima tvoj identitet. Tvoje krštenje i potom odlazak u pustinju prethode tvom javnom djelovanju. Djelovao si i govorio snažno, uvijek vođen željom da vršiš volju Očevu. To je bilo tvoje jelo i ono što je oblikovalo tvoj zemaljski život. Sav si se razdao, svoju misiju ispunio i ništa Te nije moglo zaustaviti na tom putu.
Moje krštenje. Promatram sebe kao malo dijete. Svećenik, roditelji, kuma, rodbina i ostali narod su tu. To je trenutak kada sam rođena na novi život, javno proglašena Božjim djetetom, pritjelovljena Kristu i Crkvi. Zatim promatram svoj život. Je li imalo nalikovao na tvoj život Isuse? Tvoj zemaljski život bio je škola življenja. Nisi sebe tek tako nazvao Putem, Istinom i Životom. Zašto sam, unatoč pokazanom Putu, tako često upadala u osrednjost? Zar sam zaboravila na snagu i dar krštenja? Zar sam zaboravila da mi je dano sve što mi je potrebno da bih bila tvoj istinski svjedok? I ja se želim, kao Ti, staviti posve na raspolaganje vodstvu Duha Svetoga da bih izvršila volju Očevu.
Promatram sada svoju braću i sestre, bližnje svoje; one za koje si mi zapovjedio da ih ljubim kao samu sebe. Možda nisu zadovoljni svojim dosadašnjim životom, možda čeznu za promjenom i traže odgovore kamo i kako dalje. Uspoređujemo li svoj život s tvojim Isuse, ne možemo a da ne osjetimo želju za promjenom, za istinskijim življenjem tvoje Riječi. Želim im reći da se nastoje susresti sa svojim najdubljim čežnjama; da pokušaju susresti sebe promatrajući svoj dosadašnji život zajedno s Tobom. Neka se prisjete svojih želja iz djetinjstva. Neke su možda bile smiješne, a neke otkrivaju naše najdublje čežnje i tako nam daju naslutiti naš istinski poziv i poslanje. Toliko je toga lijepoga u nama potisnuto, zaboravljeno i zanemareno. Toliko toga u nama čezne da bude očišćeno i oslobođeno od različitih izjava kojima su nas drugi (ili pak mi sami) obeshrabrili i učinili da odustanemo od svojih talenata, od svoga istinskoga „ja“. Tek živeći istinskoga sebe možeš postati pravi Kristov nasljedovatelj i svjedok.
Danas te, brate i sestro, molim da s Isusom promotriš svoju povijest počevši od svoga krštenja pa dalje. Molim te da na tom putovanju ne bježiš od istine o sebi. Sve svoje želje, pitanja, nedoumice i strahove predaj Gospodinu i prepusti se njegovu vodstvu. Imaj povjerenja; ako ti predloži nešto što na prvu ne bi htio učiniti – popusti. Popusti kao Ivan Krstitelj koji ga isprva nije htio krstiti. Popusti jer tako dolikuje i jer će ti se na kraju sigurno svidjeti tvoj put. Kako i ne bi kad ga je osmislio vrhunski umjetnik – tvoj Bog.
Ana Marić