Nakon dugih priprema napokon smo dočekali taj dan, petak, 31.10.2014. godine. Dan kad je četrdesetak „novih lica“ reklo svoje prvo „evo me“ i bilo primljeno u naše bratstvo, dan u kojemu je nas šezdesetak prvi put obećalo i obnovilo svoja obećanja; da ćemo kroz godinu dana opsluživati Kristovo evanđelje onako kako je to činio naš Franjo.
Pod Franjinim riječima, „Ja sam glasnik Velikoga Kralja“, našim ovogodišnjim geslom, obećali smo da ćemo slijediti primjer njegovih djela na putu koji smo izabrali.
Skupili smo se ispred crkve oko 16 sati te se zajedno fotografirali i snimili par kadrova; pomoći će nam da se prisjetimo ovoga, za nas, velikoga dana. Nakon toga smo pošli u crkvu i odradili završnu probu. Dok smo uvježbavali posljednje detalje, gosti su već lagano pristizali.
Poslije probe smo imali mogućnost pomirbe s Gospodinom, a u 17:30 je počela krunica koju su predvodili framaši, na zadnji dan listopadske pobožnosti zatražili smo blagoslov naše nebeske majke Marije. Slavlje je počelo u 18 sati.
Dok je naš novoosnovani bend pjevao „Glasnik Velikoga Kralja“, mi smo izvodili dugo pripremanu plesnu koreografiju. Misu je predvodio područni duhovni asistent fra Slaven Brekalo u koncelebraciji s još nekoliko svećenika, među kojima su bili i naši franjevci; duhovni asistent fra Josip Mioč te gvardijan fra Anto Pranjić.
U svojoj standardno konciznoj propovijedi fra Slaven je istakao da svaki od nas ima vlastiti put svetosti na koji je pozvan, ali ima pravo birati. Uslijedio je obred primanja i obećanja. Stotinjak framaša je odlučilo prihvatiti poziv te postati glasnicima Božjim, osjetiti barem mrvicu franjine sreće na putu prema Gospodinu.
Na kraju slavlja fra Josip se zahvalio svima koji su sudjelovali, čestitao framašima, pozdravio goste i pozvao sve na okrepu, druženje, ples i pjesmu u veliku dvoranu pastoralnog centra. Fra Slaven se pridružio čestitkama, zazvao Božji blagoslov nad sve prisutne i završio misno slavlje. Nakon toga uslijedilo je čestitanje te nakon duhovne i tjelesna okrepa. Plesali smo, pjevali, družili se i veselili s našim gostima iz ostalih bratstava; Seonice, Bukovice, Šujice, Međugorja, Mostara, Humca…
I tako, kroz pjesmu i ples, dođe vrijeme za rastanak; ispratili smo naše goste i pošli svojim domovima.
Nakon ovakvog dana trebamo zahvaliti Bogu, zahvaliti mu i zatražiti da nas svojom milošću i svojim Duhom potakne, osnaži i vodi kako bi postali istinski glasnici Velikoga Kralja!
Marija Baković (Frama Tomislavgrad)