Naslovna Kolumne Tko je tvoj gubavac?

Tko je tvoj gubavac?

 

Sv.-Franjo-i-gubavac-SR

Jedan od najpoznatijih prizora iz života svetog Franje zasigurno je susret s gubavcem. Dogodio se on u razdoblju Franjina obraćenja, njegovih pokušaja shvaćanja što Bog od njega traži. Vratio se iz Rima gdje se, prema životopiscima, pred crkvom zamijenio za odijelo s jednim prosjakom, sjeo na stepenice i pružio ruku tražeći milostinju od prolaznika. Vjerojatno je u tom trenutku i sam sebe proglasio luđakom, no u Asiz se vratio drugačiji, radosniji i to su svi primijetili. Ali, susret koji će uslijediti bio je još posebniji i definitivno je jedan od presudnih u Franjinu životu.

Yves Ivonides u Vječnom zaljubljeniku o tome piše ovako:

„Ranim je jutrom sedlao konja, bacao se gipko i spretno u sedlo i odlazio u svoje redovite šetnje kroz maslinike u dolini ili se penjao strminama Subazija. Jednoga dana izleti mu na put neki gubavac. Užasnut gadnim prizorom izjedena lica, otpala nosa, htjede okrenuti konja i pobjeći. Sam priznaje da je prema gubavcima osjećao neopisivu odvratnost. Milost je upriličila težak okršaj.“

Franjo se našao pred nečim od čega uporno bježi. Logično da mu je prvo palo na pamet okrenuti se i pobjeći. No, ovaj put ga je nešto zaustavilo. Sišao je s konja, prišao gubavcu i poljubio ga. Pa komu normalnom to može pasti na pamet? Često se naši opisi svetoga Franje svode na to kako je on bio super, divan, krasan… A čovjek je bio lud! Evo, zamisli samo da se ti sad nađeš pred gubavcem… Ili nekim prosjakom na cesti. Vjerojatno ćeš se sjetiti onoga što je Franjo učinio, ali pokušaj to sam učiniti. To je već malo teže, zar ne? Treba izaći iz svoga okvira, iz svoje sigurnosti i otvoriti se čovjeku u potrebi. Zanimljivo, to zovemo ludošću. „Toga trenutka duša mu je postala dostatno jakom da se odreče svake ovozemne radosti, da preuzme na se najveću bijedu i da se širom otvori svakoj vrsti ljudskih stradanja.“ (Y. I.) I sam je u Oporuci napisao: „Od tada mi je postalo slatko što mi je prije bilo gorko… Malo nakon toga napustio sam svijet.“

Kada smo na posljednjem susretu na Frami razgovarali o ovome događaju, postavljeno nam je zanimljivo pitanje – tko je tvoj „gubavac“? Svi smo ušutili. Stotinu puta smo se našli u situaciji da nešto izbjegavamo. Bio to prosjak na cesti, žena pored pekarnice koja moli za komadić kruha, bližnji kojeg na podnosiš ili ona knjiga koja te čeka na stolu i moli da je otvoriš jer se ispit neće sam od sebe položiti. Nešto uporno izbjegavaš i odgađaš, a svaki dan imaš priliku suočiti se s time, pobijediti sam sebe i svoje okvire. Baš kao što je to Franjo učinio.

Odgovoriti na pitanje „Tko je tvoj gubavac?“ nije jednostavno. Zahtjeva zavirivanje unutra, suočavanje sa stvarima koje možda znaš samo ti i pokušavaš ih prikriti, zaboraviti. No, one postoje i treba se s njima suočiti. Možda ti upravo to otvori neki novi svijet za koji do sada nisi niti znao da postoji. Franjo ga je otkrio. A ti nemoj prestajati tražiti.

P. S. Gubav se rimuje s Ljubav.

Iva Budimir

Također pročitajte