“Evo, dolazim usred tebe prebivati” (Zah 2,14) – rečenica je i geslo koje je obilježilo ovogodišnji seminar naših animatora, koji se održao 27.-29.rujna. Okupljeni u kući mira (Domus Pacis) naš seminar smo započeli molitvom krunice i međusobnim upoznavanjem. Nakon upoznavanja imali smo predavanje na kojem je fra Marin istaknuo koliko je Isus, bez obzira koliko smo slabi i nemoćni uvijek prisutan u nama i kako je spreman baš kao što i geslo kaže,bezuvjetno prebivati u nama. Nakon toga, kako bi pripremili svoje srce za sve ono što je uslijedilo sljedećeg dana, započeli smo cjelonoćno klanjanje pred Presvetim. Klanjanje smo zaključili završnom molitvom i ispunjena srca započeli drugi dan našega seminara. Nakon doručka i kratke pauze imali smo kružni tip predavanja naših vijećnika koji su se u svojim predavanjima dotakli prave biti službe animatora, te ukazali koliko je važno kao framaš, a posebno animator, svojom komunikacijom i svojim pristupom potaknuti druge ljude na nešto dobro, te tako možda na neki način animirati prvo sebe, a onda i svoju braću.
Nakon predavanja i ručka imali smo pauzu koja nam je napunila baterije za radionice koje su uslijedile. Podijelili smo se u grupe i pravili susrete o svetom Franji koje smo kasnije izložili pred ostalima. To nas je nekako najviše potaklo na razmišljanje koliko je važno naše zajedništvo i kako nije dovoljno rasti sam za sebe i sa sobom. Zatim smo nakon večere imali zabavni program i različite igre, u kojima smo se još više opustili, oslobodili i na neki način otvorili pred drugima. Taj natjecateljski duh nas je još više povezao i dotakao se baš onog pravog smisla franjevaštva. Nakon svih predavanja, izlaganja i igara bila nam je itekako potrebna ona tišina i mir naše Majke, pa smo se svi zajedno zaputili na podbrdo, moleći krunicu i razmišljajući o radosnim otajstvima stigli do našeg cilja.T u smo u tišini iznijeli, svatko u sebi, svoju molbu i zahvalu, Njoj koja nas je svojom brižnošću i ljubavlju okupila oko sebe. Umor i pospanost bili su zaboravljeni, kada smo se u tišini spustili ispunjena srca zbog svih milosti koje smo primili.
Sljedeće jutro započeli smo također molitvom te smo nakon doručka slavili svetu Misu na kojoj je fra Marin istaknuo snagu susreta sa živim Bogom u toj maloj hostiji, koje često i nismo svjesni. Uslijedilo je svjedočanstvo naše Ivane Ivanković koja je predstavljajući svoj franjevački život željela poručiti i pokazati kako je lijepo živjeti svoje franjevaštvo, bez obzira na sve kušnje na koje nailazimo. Tu smo imali priliku razmisliti i o sebi i o svom putu na ovoj Franjinoj stazi. Rasterećeni, skrušeni i puni dojmova došli smo do naše završne zajedničke točke kada smo iznijeli sve ono što nas je najviše dotaklo i potaklo,sve ono što je svatko od animatora za sebe i za svoje bratstvo ponio u srcu.
Bogu hvala na ovom divnom susretu sa Njim, na našem međusobnom susretu koje nam je poslužilo da bi pročistili svoja srca, unaprijedili svoje animatorstvo i ponijeli nešto novo i bolje u svoje bratstvo.
Irena Granić, Frama Veljaci