PRAŠINA

 

“Kad već samo sjediš i ništa ne radiš, bar pobriši prašinu”!

Kako samo odzvanja: “Samo sjediš!”, “Ništa ne radiš!”, Pobriši prašinu!”.

Gdje smo ovu korizmu, dragi prijatelju? Čujemo li da nas po na osob netko možda zove da se ustanemo i krenemo, probudimo i odmaknemo od lijenosti i nešto poduzmemo – pobrišemo prašinu. Koliko se toga nakupilo – zabrinutosti, lijenosti, laži, ljubomore, zavisti, neumjerenosti, razočaranosti, manjka vjere, niti malo molitve, svjetovnog, nezadovoljstva, nezasitnosti, pretrpavanja, suhoće, nemira. Ne bojimo li se, ako se ustanemo i počnemo raditi na sebi nešto – brisati prašinu u svome srcu, da ne otkrijemo samo nesavršenosti, površnosti? Ne bojimo li se ne prepoznati iznutra? Ne bojimo li se zaroniti jer mislimo da smo toliko površni i ne možemo zaroniti u dubinu, da ćemo razbiti glavu na toj tvrdoj površnosti? Ne slutimo li da se nije na par mjesta zaljepila grčevita navezanost za stvari i ljude, koja nas vuče od našeg Gospodina i da ćemo je trebati pokušati odlijepiti sa srca? Ne izbjegavamo li brisanje svoje prašine kako ne bi otkrili samo svoje slabosti, svoje grijehe i svoje boli? Ne strahujemo li od pronalaska onoga što smo bili i “restartiranja”, povratka?

Ništa ne možemo i nikada nećemo saznati tko smo, što smo, na čemu smo i zove li nas, ako nastavimo samo sjediti, ništa ne raditi i ostavljati nakupljenu prašinu. Nismo li mogli za svoga života shvatiti da je Gospodin Onaj kojemu se vraćamo, uvijek i iznova? Jer je Onaj koji uvijek govori: “Poznajem te u cijelosti – znam sve o tebi. Svaku vlas na tvojoj glavi sam izbrojio. Ništa u tvome životu nije nevažno za mene. Slijedio sam te godinama i uvijek sam te ljubio, čak i u tvojim lutanjima. Znam sve tvoje probleme. Znam tvoje potrebe i tvoje brige. Da, znam sve tvoje grijehe. Ali ponovno ti kažem da te ljubim – ne zbog onoga što jesi ili nisi učinio – ljubim te zbog tebe samoga, zbog ljepote i dostojanstva koje ti je moj Otac dao stvorivši te na svoju sliku. To je dostojanstvo koje si često zaboravio, ljepota koju si okaljao grijehom. Ali ja te ljubim onakva kakav jesi, i prolio sam svoju krv da bih te pridobio nazad. Ako me samo zamoliš s vjerom, moja će milost dotaći sve ono što treba promijeniti u tvome životu i ja ću ti dati snage da se oslobodiš grijeha i njegove razarajuće snage” (Iz molitve sv. Majke Terezije – Žeđam za tobom). Dopusti sebi da ti ove riječi odzvone u ušima. Dopusti sebi shvatiti da ti nikada nije zbrajao grijehe i oduzimao ih, nego je jednostavno opraštao i oprašta. Dopusti sebi shvatiti, ako se odlučiš ustati, početi raditi na sebi i otkrivati se, da te neće osuđivati i ostaviti zbog tvojih slabosti i grijeha. Dopusti sebi ovu korizmu čuti zvuk čavala koji se spremaju za Veliki petak i shvati napokon tajnu otkupljenja, zvuk Gospina plača nakon što joj je mač boli proboo srce i shvati tajnu istinske ljubavi, masu ljudi koji viču da se raspne i shvati tajnu šutnje i molitve, zvuk posljednjeg izdaha s drva križa i shvati otajstvo uskrsnuća.

O, kako bi samo gorko plakali, dragi moj prijatelju, kad bi do kraja bili svijesni te predane čiste žrtve. Kamen će odgurnut biti i Njega neće biti, jer će ga živoga tražiti među mrtvima. A mi, gdje ga mi tražimo? Tražimo li ga uopće? Što ako se skriva i stoji na našoj površnosti i kuca po njoj, a mi nikako da mu siđemo i odgovorimo: “Evo me, moj Gospodine, dugo si me zvao, a ja ne čuh tvoga poziva. Grešan sam i zalutao čovjek, izgubljen i slab. Ako želiš možeš me ozdraviti i možeš mi pomoći razbiti moju površnost da zajedno uronimo u moju dubinu i da oživim na izvoru tvoje ljubavi”.

Pođi za njim. Nije kasno. Počmi svoj hod s Njim. Obrati se i vjeruj Evanđelju. Koliko će samo radostan biti, dragi moj brate, ako budeš jedan od onih koji će plakati kao Gospa zbog boli, a ne onaj koji će vikati: “Raspni ga”, koji će svojim obraćenjem doprinijeti da bude manje čavala koji će izranjavati njegove ruke pribijajući ih na križ, koji će ga tražiti među živima i koji će živjeti s Njime.

U tebi je On. Ne boj se i usudi se pobrisati prašinu svoga srca. Pomoći će ti. Hrabro!

Marija-Zorka Vasilj

Također pročitajte