Naslovna Tagovi Objave tagirane s "marija zorka vasilj"
Tag:

marija zorka vasilj

KolumneKroz susret do promjeneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovostislider

JA SAM BILA U ASIZU

Sjetim te se često, dragi, sveti i od Boga blagoslovljeni grade.
Kako i ne bih, kad je tvojim ulicama hodao netko svet.
Kad tvoje zidine otkrivaju tajnu svetosti toga čovjeka – našeg Franje.
Ponovno nakon godinu dana još jedna priča, veliki zanos i radosno srce.
Nikada se o tebi ne može sve reći do kraja, u čitavoj ljepoti.
Moja sjećanja na tebe nekada znaju proletjeti srcem, kao vrijeme povratka kući,
a nekada nježno miluju dušu i mame osmijeh, poput vjetra što lagano piri.
Nekada šeću toliko lagano da mogu čuti svaki korak utisnut prema Carcerima,
osjetiti svako procvjetalo stablo i pjev ptica
i u punini se radovati bratu Suncu i bratu Mjesecu.
U dubini sjećanja ostali su tragovi cipela utisnuti
u mekoći bijelog ogrtača prirode na La Verni.
Ne prolaziš…
Prožimaš biće…
Podsjećaš na nešto,
na nekoga…
Ostaješ kao u stijeni urezani Greccio.
Ne zaboravljam želju da u blizini njegova groba, izvora s kojeg se duša napaja,
oltara Gospodnjeg, ostanem što duže
i shvatim put proljeća tog života, da čujem tajnu njegova obraćenja i siromaštva.
Tišina! Potpuna tišina! Utihnem i ja, najveći brbljavac.
Jednostavno – mir.
Pred slikom velike malenosti usporim i zaplačem.
Porcijunkula – plaćena jednom košaricom ribe – postala je majka svih crkvi.
Ponovni susret! Koja toplina, radost, ushićenje, dragost!
I na kraju… prsten na ruci!
Srce je zapamtilo.
Što se duboko urezalo u njega, postalo je moj Greccio.
Ostaješ… Ne prolaziš… Prožimaš biće jer i ja sam bila tamo.

Marija-Zorka Vasilj

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
KolumneKroz susret do promjeneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovosti

SEEN BOŽJI

Vratih se sa zornice upravo, u mali studentski sobičak, koji obično navečer zna biti prepun nekih dragih ljudi sa svih strana. Cimerica se odmah opet ušuškala u topli krevet i nastavlja gdje je stala, sretna jer je ispovjeđena jutros, jako sretna. Trenutno vodim borbu s ovim slovima i riječima, životom općenito. Odzvanjaju u glavi jutrošnje riječi mladog propovjednika da nam se bezbroj čuda zna događati u danu, a da je najveće od njih za nas život i to što nas Bog ne ostavlja, ne zaboravlja, nego hiti da nas spasi.

Katkad si se, vjerojatno kao ja, zapitao zašto Bog ne odgovara na molitve, molbe, vapaje, želje koje mu upućujemo. Zašto nekada tako provokativno šuti i traži od nas da čekamo? Da malo slikovitije prikažem, zašto poplavi one točnike kraj naše poruke (molitve) kada mu je pošaljemo? Kako mi uopće znamo da je ta molitva isporučena? Kako znamo da je došla do neba i do Boga i da je On to sve čuo i primio i da sada trebamo čekati? To bi trebala biti naša vjera prijatelju. Da onda i kada nema Njegova odgovora, vjerujemo da će progovoriti u pravo vrijeme, na najbolji mogući način.

Zašto je moja cimerica jutros bila sretna jer se ispovjedila? Danima je nosila tu težinu na srcu i pričala mi kako joj treba Isus i ispovijed. I On joj je tako nježno jutros otvorio vrata svoje ispovjedaonice i ona je sretna, presretna. Odgovorio je na njezinu želju za Njim u pravo vrijeme i ispunio ju je kad joj je bilo najpotrebnije. Ona nikada nije prestala vjerovati da ga treba i da bi ga trebala ponovno pronaći, čekala je samo vrijeme kad će dobiti odgovor.

Dragi prijatelju, ako ti je sada zaista teško i upućuješ molitve nebu za koje misliš da se isporučuju, ali da ne dobivaš odgovora nego samo svjetski poznati plavi seen, trebaš znati jednu istinu. Bog ne zna za to! Onda kad se lomiš oko važnih odluka i onda kad trebaš pustiti nešto, a slutiš da je i On utihnuo i nestao u toj situaciji, vjeruj da zna što radi. Vjeruj da sprema za tebe nešto puno bolje, veće, radosnije, potpunije. Vjeruj da sve pohranjuje u svom srcu; svaki tvoj vapaj, svaku molbu, svaku zahvalu, svaku bol, svaku grčevitu borbu. Njegov odgovor na naše poruke upućene nebu nikad nije seen, nego dolazak Njegova Sina. Pa iščekuj uskoro sve odgovore s neba – jer Sin Božji uskoro nam se ima roditi.

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
KolumneKroz susret do promjeneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovosti

UHVATI SE

Svi smo valjda imali te neke rečenice, riječi, dijelove pjesama za koje bi se katkad uhvatili i koji bi nas držali jer su opisivali neko naše stanje, našu osobnost, naš život. Tako sam se, ne tako davno, uhvatila za ovu rečenicu: Ljudi se izgube u nepodnošljivoj lakoći življenja.

Ako ti je zaista teško, ako lutaš i tražiš se, ako ti se život čini kompliciran i nedokučivo ga je teško živjeti, samo probaj, pokušaj jednu stvar: Budi Isusov! Budi Marijin! Sva lakoća tvog i mog, našeg življenja krije se u Njima. Odluči se danas uhvatiti rukama Isusu oko vrata, da te On nosi, da te on tješi, da trči s tobom kroz najljepše cvjetne livade tvog života – jer koliko ti ljepote želi pružiti kada si u prijateljstvu s njime.

Ne boj se živjeti. Ne boj se biti svet. Samo želja, dragi prijatelju, jaka želja da promijeniš čitav svoj život iz korijena – Bogu je dovoljna. Stvorio te bez tebe, ali ne može te spasiti bez tebe. Uhvati se za njega i dopusti mu da te nosi kroz život i tako upoznaj njegovu lakoću i jednostavnost.

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
HodKolumneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovostislider

TEBI, KOJI ŽELIŠ PROMJENU

Očisti srce, protrljaj oči. Osnaži ruke, podigni glavu. Razvuci osmijeh, pođi put vjere.
Shvati skrovitu ljubav, prihvati nedokučivost čovjekovu. Pronađi tišinu, otiđi vrhovima planina.
Ostavi što nije za tvoj rast, prigrli slobodu. Ohrabri se živjeti, prestani životariti. Moli, voli.
Pusti sve neka se događa, ne pokušavaj bilo što voditi i kontrolirati. Spašena duša je spašen čovjek.

Podapni ozbiljnost, uzmi za ruku iskrenost. Namigni suncu, mahni mjesecu.
Divi se nebu, poleti s pticama. Razbistri poglede, pobjedi grčevitosti i borbe.
Uči o sebi, radi na sebi. Upoznaj sebe, cijeni sebe. Voli sebe, veseli sebe.
Uči o drugima, radi s drugima. Upoznaj druge, cijeni ih. Voli druge, veseli druge.

Pjevaj iz petnih žila i ako već trebaš potajice i kratko se ljuti – da nitko za to ne zna.
Ne dosađuj monotonošću i ne očekuj svašta, ulaži u sebe i teži dobru i samo dobru.
Posadi cvijeće, čuvaj planetu. Oprosti svakomu, zaboravi što je bilo kad oprostiš.
Čuvaj što imaš, budi sretan zbog sveg novog što učiš i naučiš. U sve idi strpljivo, poletno.

Uoči ljepotu prirode, šeći uskim puteljcima obrubljenim rijekama.
Ne traži primiti onoliko koliko daješ, zaviri u različitost svakog čovjeka.
Zapleši s lišćem, pričaj Isusu o svemu. Razveseli se buđenju, trzni se.
Susreći Nebo, reži trulo da bi se obnovio i procvjetao – nov, svjež, ljepši.

 

Marija Zorka Vasilj

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Marija-Zorka VasiljNaslovnaNovostiUncategorized

PRAŠINA

 

“Kad već samo sjediš i ništa ne radiš, bar pobriši prašinu”!

Kako samo odzvanja: “Samo sjediš!”, “Ništa ne radiš!”, Pobriši prašinu!”.

Gdje smo ovu korizmu, dragi prijatelju? Čujemo li da nas po na osob netko možda zove da se ustanemo i krenemo, probudimo i odmaknemo od lijenosti i nešto poduzmemo – pobrišemo prašinu. Koliko se toga nakupilo – zabrinutosti, lijenosti, laži, ljubomore, zavisti, neumjerenosti, razočaranosti, manjka vjere, niti malo molitve, svjetovnog, nezadovoljstva, nezasitnosti, pretrpavanja, suhoće, nemira. Ne bojimo li se, ako se ustanemo i počnemo raditi na sebi nešto – brisati prašinu u svome srcu, da ne otkrijemo samo nesavršenosti, površnosti? Ne bojimo li se ne prepoznati iznutra? Ne bojimo li se zaroniti jer mislimo da smo toliko površni i ne možemo zaroniti u dubinu, da ćemo razbiti glavu na toj tvrdoj površnosti? Ne slutimo li da se nije na par mjesta zaljepila grčevita navezanost za stvari i ljude, koja nas vuče od našeg Gospodina i da ćemo je trebati pokušati odlijepiti sa srca? Ne izbjegavamo li brisanje svoje prašine kako ne bi otkrili samo svoje slabosti, svoje grijehe i svoje boli? Ne strahujemo li od pronalaska onoga što smo bili i “restartiranja”, povratka?

Ništa ne možemo i nikada nećemo saznati tko smo, što smo, na čemu smo i zove li nas, ako nastavimo samo sjediti, ništa ne raditi i ostavljati nakupljenu prašinu. Nismo li mogli za svoga života shvatiti da je Gospodin Onaj kojemu se vraćamo, uvijek i iznova? Jer je Onaj koji uvijek govori: “Poznajem te u cijelosti – znam sve o tebi. Svaku vlas na tvojoj glavi sam izbrojio. Ništa u tvome životu nije nevažno za mene. Slijedio sam te godinama i uvijek sam te ljubio, čak i u tvojim lutanjima. Znam sve tvoje probleme. Znam tvoje potrebe i tvoje brige. Da, znam sve tvoje grijehe. Ali ponovno ti kažem da te ljubim – ne zbog onoga što jesi ili nisi učinio – ljubim te zbog tebe samoga, zbog ljepote i dostojanstva koje ti je moj Otac dao stvorivši te na svoju sliku. To je dostojanstvo koje si često zaboravio, ljepota koju si okaljao grijehom. Ali ja te ljubim onakva kakav jesi, i prolio sam svoju krv da bih te pridobio nazad. Ako me samo zamoliš s vjerom, moja će milost dotaći sve ono što treba promijeniti u tvome životu i ja ću ti dati snage da se oslobodiš grijeha i njegove razarajuće snage” (Iz molitve sv. Majke Terezije – Žeđam za tobom). Dopusti sebi da ti ove riječi odzvone u ušima. Dopusti sebi shvatiti da ti nikada nije zbrajao grijehe i oduzimao ih, nego je jednostavno opraštao i oprašta. Dopusti sebi shvatiti, ako se odlučiš ustati, početi raditi na sebi i otkrivati se, da te neće osuđivati i ostaviti zbog tvojih slabosti i grijeha. Dopusti sebi ovu korizmu čuti zvuk čavala koji se spremaju za Veliki petak i shvati napokon tajnu otkupljenja, zvuk Gospina plača nakon što joj je mač boli proboo srce i shvati tajnu istinske ljubavi, masu ljudi koji viču da se raspne i shvati tajnu šutnje i molitve, zvuk posljednjeg izdaha s drva križa i shvati otajstvo uskrsnuća.

O, kako bi samo gorko plakali, dragi moj prijatelju, kad bi do kraja bili svijesni te predane čiste žrtve. Kamen će odgurnut biti i Njega neće biti, jer će ga živoga tražiti među mrtvima. A mi, gdje ga mi tražimo? Tražimo li ga uopće? Što ako se skriva i stoji na našoj površnosti i kuca po njoj, a mi nikako da mu siđemo i odgovorimo: “Evo me, moj Gospodine, dugo si me zvao, a ja ne čuh tvoga poziva. Grešan sam i zalutao čovjek, izgubljen i slab. Ako želiš možeš me ozdraviti i možeš mi pomoći razbiti moju površnost da zajedno uronimo u moju dubinu i da oživim na izvoru tvoje ljubavi”.

Pođi za njim. Nije kasno. Počmi svoj hod s Njim. Obrati se i vjeruj Evanđelju. Koliko će samo radostan biti, dragi moj brate, ako budeš jedan od onih koji će plakati kao Gospa zbog boli, a ne onaj koji će vikati: “Raspni ga”, koji će svojim obraćenjem doprinijeti da bude manje čavala koji će izranjavati njegove ruke pribijajući ih na križ, koji će ga tražiti među živima i koji će živjeti s Njime.

U tebi je On. Ne boj se i usudi se pobrisati prašinu svoga srca. Pomoći će ti. Hrabro!

Marija-Zorka Vasilj

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail