Kad se probudimo u ranim jutarnjim satima, ili malo manje ranima, i vidimo da smo živi i zdravi, zahvalimo Gospodinu što nam je darovao još jedan dan života. Ponekada je to zahvala iz srca, a ponekada tek tako… s usana. Jer, nismo baš svako jutro toliko raspoloženi da bi mogli pjevati i skakati od sreće. Svjesni smo što nas sve čeka toga dana za obaviti. Čekaju nas različite obveze u školi, na fakultetu, na poslu, doma itd. Ponekada nam je zaista tolika muka da bismo najradije ostali u krevetu i prespavali cijeli dan. Ali, obveze ne dopuštaju. Život od nas zahtjeva da se pokrenemo. Ne pita nas kako smo toga dana i je smo li raspoloženi. On od nas zahtjeva napor, a samo uz određeni napor mogu se pokrenuti. I što nam drugo preostaje nego da krenemo u život!? Život koji nam servira različite situacije i ne pita nas kako ćemo se snaći. Zapravo, on od nas traži da se snađemo i pokažemo svoje sposobnosti, ali i svoje povjerenje u Boga. Cijeli dan smo u nekoj strci, obvezama, pokretu… Naravno, ne zaboravimo popiti ni pokoju kavu s dragim nam ljudima. I to je dio dnevnog rasporeda. Možda i onaj najdraži. Lijepo nam je biti s ljudima koji su nam dragi, koji su dio našeg života, koji nas poznaju, kojima se možemo jadati bez straha da će nas proglasiti čangrizavima. Možemo i vrištati od sreće bez straha da će misliti da smo poludjeli. Zapravo, s njima možemo biti ono što jesmo. To su zaista prekrasni susreti. Susreti koji nam daju snagu i koji nam uvijek iznova govore kako nismo sami. To je zapravo neka vrsta „energetskih“ susreta. Ne nekih ezoterijskih energija, nego vrlo jednostavnih pozitivnih ljudskih susreta koji nam daju polet. Možda poput nekih pića koji nose takve, energetske, nazive. No, znamo da pića, osim što su štetna, brzo ishlape i kratko traju a ovakvi se susreti urezuju u naše biće i mijenjaju živote. To su toliko snažni susreti da ih je teško opisati riječima. Jednostavno ih treba doživjeti, a da bi ih doživjeli treba ih prepoznati.
Vjerujem da je svatko od nas imao barem jedan takav susret, iako mislim da se oni događaju puno češće. Susret koji nije bio planiran kao oni susreti na kavama. Susret koji se dogodio kada smo se najmanje nadali. Susret koji nas je na trenutak izdvojio iz ovog našeg zemaljskog vremena i lansirao negdje gdje ne postoji vrijeme i tamo zadržao skoro cijelu vječnost. Bar se tako činilo. To su redovito tako obični susreti koji u nama ostavljaju neobične posljedice. Posljedice koje nije potrebno liječiti. Zapravo, te posljedice su izlječenje. Posljedice koje u nama rasvijetle neke pomalo zamračene strane našeg bića. To su susreti koje valja zapamtiti i čuvati poput bisera.
Kroz ovu svoju kolumnu htio bih s vama razmišljati o takvim susretima. Susretima kojima sam sâm svjedok ili sam ih osjetio na svojoj vlastitoj koži. A što je još bolje i na čemu ću bazirati ove svoje kolumne su susreti ljudi s Isusom Kristom. On koji je, dok je još hodao ovom zemljom, svakodnevno susretao ljude i mijenjao njihove živote i danas je prisutan među nama te i danas mijenja živote mnogih ljudi. On se i danas susreće s različitim ljudima koji su željni takvih susreta i otvoreni Njegovoj ozdraviteljskoj snazi. I što je najvažnije, On danas na poseban način djeluje preko drugih ljudi. Prisutan je u bratu čovjeku. „Jer što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Pitam se koliko smo svjesni ove Isusove rečenice u svojim susretima s ljudima!? Prepoznajemo li Isusa u bratu i sestri koje susretnemo? Zapravo, je smo li svjesni da Isus djeluje i preko njih?
Do idućega puta razmislite o svojim susretima. Prepoznajte djelovanje i poticaje Duha Svetoga u susretu s ljudima. Radujte se i budite otvoreni za susret. Do idućeg susreta, mir i dobro!
