Nedavno sam bio upitan da nabrojim svoje tri dobre osobine. Pored ispita na fakultetu na koje sam izlazio na blef u nadi da će me pitanja pogoditi, teži zadatak odavno nisam dobio. Potpuna blokada, a onda osjećaj srama. Zar ja ne mogu pronaći što je dobro o meni, a Biblija o meni govori ovim riječima: U posljednji dan stvaranja, Bog je rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“ (Post 1,26). I nakon stvaranja dao mi je ocjenu, rekavši da je sve što je stvorio, uključujući i mene „veoma dobro.“ I kako ja sada ne uspijevam otkriti što se to Božje projektiralo kroz mene? Zar sam ja stvarno zgužvani komad papira kojeg pisac baci u koš kao mnogi od svojih pokušaja?
Na postavljeno pitanje još nisam bio odgovorio, lutajući mislima po svom životu, a od osobe koja mi ga je postavila počeli su letjeti odgovori na pitanje koje je sama postavila. Potkrijepila ih je činjenicama. Razuvjerila me i navela me na shvaćanje onoga što se događa u meni. Ne poznajem sam sebe. Stao sam pred ogledalo i pokušavao se prepoznati. Nisam uspijevao biti sretan slikom koju vidim kao što budem sretan kada gledam albume iz prošlosti. Svjestan sam što je ta osoba iz prošlosti bila, što je radila i što ju je činilo sretnom. No, sada u zrcalu kao da vidim stranca. Crte lica dobro poznate, kao i grimase, ali ono što je lik u zrcalu, s tim nikako nisam na čisto.
Je li moguće u ovom trenutku biti svjestan sebe? Poznavati sebe i ne gledati na sebe kao na osobu iz okoline, nego gledati se kao sliku i priliku Božju i prepoznavati ono Stvoriteljevo u sebi? Dođe vrijeme u životu kada ćete sami sebi postaviti pitanje tko ste. Sa svim vrlinama i manama. A ako ne poznajete ono što je dobro u vama, vjerujte da nećete dobro moći raspoznati ni što je loše i puno će vam se toga činiti korovom jer ga ne znate raspoznati od cvijeća. Nisam se osjećao ugodno kad nisam znao nabrojati svoje vrline. A ako njih ne znaš, ne znaš ni svoje mogućnosti. Mogućnosti su jako bitne za postavljanje ciljeva. Ako si premašio svoje mogućnosti, cilj se neće ostvariti i dogodit će se razočaranje. Razočaranje nas vodi do lutanja. A u lutanju gubimo sreću. Toga ništa nije vrijedno.
Nekada nisam vjerovao riječima svoje majke kada je govorila o meni. Nisam vjerovao da me netko može poznavati bolje od mene i čvrsto sam tvrdio da nije u pravu kada govori o meni, a to se razlikuje od onoga što ja mislim. Nije se to tako davno događalo, ali sada vidim da je bila u pravu. Shvatio sam u čemu je razlika. Ona je ovu sadašnju sliku koju ja vidim u ogledalu povezivala s onim slikama iz albuma prošlosti i slagala slagalicu. Ona je mene upoznavala i shvaćala kao osobu, a ja sebe samoga kao pojavu koja je čvrsto određena onim što radi tog trenutka.
Ne možemo upoznati druge ljude dok nismo upoznali sami sebe niti imamo pravo svijetu uskratiti sliku i priliku Božju koju je ostavio u nama, a svijet je neće vidjeti prije nego što je sami u sebi ne vidimo i ne upoznamo. Svaku noć, prije sna pruža nam se prilika kopati po prošlom danu. Treba je iskoristiti i zaviriti duboko u sebe. Vidjeti se onakvima kakvi jesmo. Upoznati se sa sobom samim. Ostati goli pred Gospodinom i predat mu se na usavršavanje.
