fra Tihomir Bazina

U ovome božićnom vremenu mnogi od nas se zadržavaju samo na nekim sentimentalnim i osjećajnim stvarima stvarajući oko sebe neku prividnu idiličnu atmosferu koja nas možda na kratko vodi van surove stvarnosti. Svjesni smo da to nije realnost koja će trajati, ali usprkos tome damo se zavesti od drugih i sami od sebe. Možda su nam jaslice idealna prigoda da stvorimo lijepi i bajkoviti pejzaž s prekrasnim zelenim livadama i brežuljcima gdje pasu male ovčice u pratnji svojih pastira, a nešto podalje se nalazi špilja u kojoj se rodilo neko novorođenče koje nitko drugi nije htio primiti u svoj dom. I tu završava sva priča koja se stavlja pred nas u ovome božićnom vremenu. Jedan djelić možda i završava, no za nas kršćane priča tek započinje.

Isus Krist koji je poslan od Oca i došao među nas ljude u liku malog djeteta već tada započinje svoje djelo otkupljenja. Njegov život možemo promatrati kroz tri relacije: rođenje u špilji, posljednja večera i smrt na križu iza koje slijedi uskrsnuće. Bitna značajka kroz ove tri relacije je ovisnost o ljudima. U sva tri slučaja On je ovisan o ljudima i nalazi se u zajedništvu s ljudima.

Kada ga promatramo u špilji kao novorođenče vidimo da je, kao i svako drugo novorođenče, ovisan o svojim roditeljima. Bez njihove pomoći nema života. Oni su tu da ga hrane i da se brinu za njegov opstanak. Ovdje se možemo prisjetiti i bijega u Egipat. Ako ga promatramo na posljednjoj večeri, a kasnije u euharistiji vidimo da je također ovisan o ljudima. Posljednju večeru ne slavi i ne blaguje sam nego s apostolima. U euharistiji je ovisan o svećeniku i zajednici koja se okuplja. Preko svećenikovih ruku ta mala bijela hostija postaje Njegovo tijelo koje zajednica blaguje. Ta ovisnost se očituje i u volji svećenika i zajednice koji slave euharistiju kada oni žele. Dakle, on ne dolazi nasilno, nego kada mi ljudi to odlučimo i kada mu spremno otvorimo vrata svoga srca. Na križu spremno postaje žrtveno janje koja se predaje za spas svijeta. Taj križ on čini oruđem spasenja. Dao je smisao žrtvovanju, trpljenju, boli. Sve to je proživljavao u zajedništvu i povjerenju s Ocem. Prisjetimo se molitve u Getsemaniju kada traži od Oca da otkloni od njega kalež. Ili, molitve na križu Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio. Možda je na trenutak osjetio napuštenost, ali je u dubini sebe znao da je Otac s njime. Njegovo mrtvo tijelo koje sa nakon smrti našlo na rukama njegove majke Marije također govori o ovisnosti. Ponovno se nalazi u Majčinu krilu kao prije mnogo godina. Prije je bio u hladnoj špilji kao bespomoćno novorođenče, a sada podno križa kao bespomoćno tijelo mrtvog muškarca. I u jednom i u drugom trenutku tu je njegova Majka koja ga svojom ljubavlju prati u stopu.

No, ovdje nije kraj. To malo bespomoćno dijete koje je kao odrastao muškarac na križu skončao svoj ovozemaljski život, a nešto prije toga nam se darovao u liku kruha, sada je u slavi, tj. uskrsnuo je. I u uskrsnuću možemo prepoznati Njegovu ovisnost o ljudima kada šalje svoje učenike po svem svijetu da navijeste Radosnu vijest. Bez tog ljudskog navještaja Radosna vijest ne bi došla skoro do svih krajeva svijeta.

Kroz ovaj kratki prikaz Isusova života vidimo da se sve ne zadržava na ovom idiličnom Božićnom vremenu, nego Božićnim vremenom počinje Njegova patnja i muka koja nije prestala sve do smrti. Vidjeli smo da smo mu potrebni i da je stalno ovisan o nama ljudima, a mi ljudi smo još više ovisni o Njemu. On ne dolazi u sili. On ne provaljuje, nego svakodnevno tiho kuca na vrata našega srca. Na nama je hoćemo li čuti i otvoriti mu. Na nama je želimo li ostvariti taj spasonosni susret u ovom božićnom vremenu ili ćemo odgađati. Pitam se do kada!? Želim Vam sretno i blagoslovljeno služenje Novorođenom Kralju!

– fra Tihomir Bazina

U zadnje vrijeme malo sam više razmišljao o „fejsu“ i mladima. Zanimljiva je ova društvena mreža. Proširila se kod velikog broja ljudi nebitno o godinama i poslovima kojima se bave. Sjećam se da dosta dugo nisam htio otvoriti korisnički račun, ali sam jednoga ljeta podlegao i učinio taj korak jednostavnim klikom miša. Poticaj su mi bili pjevači Zbora mladih „Susret“ kojega sam vodio dok sam studirao u Zagrebu. Jednostavno, na probi pjevanja oni bi počeli o nečemu pričati sasvim normalno, a ja nisam imao pojma o čemu se radi. Njihov komentar bio bi jednostavno: „Fejs!“ Nakon toga uslijedilo je objašnjavanje. I što sam mogao nego biti dio te velike virtualne „obitelji“ koja klikom miša ulazi u nečiji život i saznaje sve što ga zanima. Ili, saznaje onoliko koliko netko želi da se o njemu sazna. Nije to loša stvar. Ili bolje rečeno, ne mora to biti loša stvar. Danas framašima služi kao jedno od glavnih sredstava komunikacije i dogovaranja susreta i drugih korisnih informacija vezanih uz Framu. Učiniš samo par klikova mišem i sve je riješeno. Naravno, za one koji žele da bude riješeno. No, mogu se tu javiti i drugi problem. Puno veći problemi nego korist. O kakvim problemima je riječ, ne planiram sada pisati. Vjerujem da mnogi od vas prepoznaju probleme i zamke koje fejs može donijeti.

Ipak, nešto više bih htio reći o onim pozitivnim stranama koje ova društvena mreža nudi. Samome meni toliko je puta pomogla. Na njoj sam pronašao prekrasnih i korisnih tekstova, dirljivih i iskrenih svjedočanstava o Božjoj ljubavi kojom ljubi svakoga čovjeka; pokrenuto je mnoštvo humanitarnih akcija za braću i sestre u potrebi itd. Ljudi se jako brzo organiziraju i učine nešto dobro. Čak sam razmišljao o tome što bi bilo da Isus sada fizički hoda ovom zemljom. Bi li on imao fejs!? Možda je ovo pomalo čudno pitanje i još čudniji odgovor, ali ja zaista mislim da bi on otvorio korisnički račun. Zašto? Pa zato što je narodu onoga vremena govorio u prispodobama kako bi ga mogli razumjeti. Govorio im je o ovcama jer su se bavili stočarstvom. Govorio im je o sijaču, kukolju i trganju klasja jer su imali oranice sa žitom. Govorio im je o kvascu jer su redovito pripravljali kruh. Govorio im je i o mnogim drugim prispodobama, jer su na taj način mogli razumjeti i donekle shvatiti što je to kraljevstvo nebesko koje su pozvani živjeti. Jednom prilikom dok su se i učenici čudili i pitali ga zašto im govori u prispodobama on je rekao: „U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju“ (Mt 13,13). Upravo zbog toga bi se on danas oglašavao i preko „fejsa“ misleći da će ga tako bolje razumjeti. Pokušao bi i na taj način. Vjerujem da bi dobio popriličan broj „lajkova“, ali ne znam koliki bi od nas danas zaista promijenili svoj život zahvaljujući njegovim statusima. Sami znamo da jedan klik mišom ne košta ništa, pa bismo vjerojatno i njegove statuse „lajkali“ kao što to činimo i sa statusima mnogih drugih ljudi. Vrlo često i ne pročitanih statusa. Pogotovo ako se radi o dužim tekstovima. Tek tako označen tekst sa „sviđa mi se“ bez da mi se zaista sviđa ili bez da zaista znam što u tom tekstu i piše. A ako bi prikačio i neki glazbeni broj ili video isječak koji traje nekoliko minuta onda bi u prvih četrdeset šest sekundi prikupio barem petnaestak „lajkova“.

Ako idem korak dalje onda sam siguran da bi on bio drugačiji „fejs korisnik“. On zaista ne bi htio da u njegove tekstove zurimo preko računala ili mobitela. Bio bi mu draži osobni kontakt sa svakim od njegovih prijatelja. On bi pronašao vrijeme. Vjerujem da bi svoje internetske prispodobe žrtvovao za dobru i poučnu knjigu, a da ne govorim o knjigama iz matematike, hrvatskog ili nekog drugog predmeta. U tom slučaju on bi „lajkao“ naš odabir. A da ne govorim o tome kako više ni jedan jedini video ne bi stavio samo zato da umjesto tog videa budemo akteri u nedjeljnom jednosatnom susretu. Sto posto sam siguran da ne bi imao ništa protiv da blagujemo jednostavni kruh umjesto da pripremamo bogatu trpezu preuzetu iz bogatih kulinarskih recepata koji se nude na „fejsu“. I što je najvažnije, bio bi spreman ugasiti svoj korisnički račun kada bi shvatio da je njegovu slobodu okupiralo mnoštvo virtualnih prijatelja. Zapravo, pitam se bi li imao smisla taj njegov „fejs“ tj. bi li mi shvatili smisao!?

– fra Tihomir Bazina