27.1.2019. – već sada najbolji dan u ovoj godini za svakog framaša. Naša primanja i obećanja. Dan kojeg svaki framaš tako dugo iščekuje. Dan kada sami za sebe ponavljamo svoje krštenje. Dan kada obećajemo da ćemo na godinu dana slijediti stope sv. Franje Asiškoga.
Cijeli mjesec prije primanja i obećanja framaši se trude i uvježbavaju svoje rečenice, pokrete, baš sve. Dovode do savršenstva. I onda dođe taj dan. Taj poseban dan. Svi framaši se okupljaju oko župne crkve sv. Ivana Krstitelja. Pripremaju dvorane, crkvu, paze na svaki detalj. Ali ono što je posebno kod framaša je što isto tako pripremaju svoje srce. Ispovijedaju se, mole, čitaju Božju riječ i sve to samo da uistinu dožive i žive kroz iduću godinu dana ono što su obećali Bogu. Ma nema ljepšeg vremena za svakog od nas. Baš tada možemo primjetiti to zajedništvo, tu ljubav, radost, ozarena lica svih framaša.
Baš tada se točno vidi da smo prava braća i sestre po Kristu.
Najljepši dio svega, Obred primanja i obećanja pod geslom “Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život”. Ono čarobno “Evo me”. Ono kada predamo sve svoje boli i patnje, sve lijepe trenutke, padove, bitke i pobjede koje su nas dovele još bliže Bogu. Kada predamo svoj život u Božje ruke i vjerujemo mu u potpunosti. Kada obećamo da ćemo kroz godinu dana služiti svome bratstvu i svi zajedno još bolje upoznati Krista preko sv. Franje. Pa ima li što ljepše? Obred primanja i obećanja svi framaši dožive na svoj način. Ali kod većine framaša možete zamijetiti koju suzu radosnicu u očima, srce ispunjeno radošću, potpunu predanost Bogu. U tom trenutku nitko ne misli na svoje brige, probleme iz svakidašnjeg života, sve to ostavljamo iza vrata i prepuštamo se Isusu. Otvaramo mu svoje srce i dušu.
Misno slavlje predvodio je naš područni duhovni asistent, fra Marin Karačić. U svojoj propovijedi naglasio je kako je frama tijelo, a svaki od nas framaša njegovi udovi. Naravno, ni naša frama nije savršena jer je čine nesavršeni ljudi odnosno naše tijelo (frama) nikada neće biti savršeno jer ga sačinjavaju nesavršeni udovi. Svi mi zajedno moramo težiti tome savršenstvu. Ako jedan od udova našeg tijela ne obavlja svoju funkciju kako bi trebao ni naše tijelo neće funkcionirati kako treba. Također, ako jedan ud smeta našem tijelu jer ne radi ono što se od njega očekivalo, tijelo ga neće odstraniti, nego će mu se organizam prilagoditi i pomoći da se vrati na pravi put. Isto tako, naglasio je fra Marin, noga nikada neće moći biti ruka, ruka oko, oko uho itd. Nijedan ud ne može zamijeniti drugoga. Tako i mi framaši u svojoj frami imamo točno određenu funkciju. Svakoga je Bog doveo u framu sa određenim poslanjem. I svatko od nas će svojim provedenim vremenom u frami ostaviti na nju duboki trag. Možda većina framaša još ne zna koje je njihovo poslanje, ali zato je tu frama. Kroz framu će rasti i razvijati se, učiti, pomagati bratstvu i tako razotkriti svoje poslanje te preko njega doprinijeti svome bratstvu.
Nakon predivnog obreda slijedio je nekima i najdraži dio. Čestitanje svojoj braći i sestrama. Toliko puno zagrljaja, lijepih riječi i, naravno, zajednička fotografija cijele frame. Poslije svega toga, framaši se okupljaju u dvoranu, gdje su ugostili framaše iz drugih frama. Tada svi oni čestitaju našim framašima i razmjenjuju svoja mišljenja o obredu. Mnogi svjedoče kako im se najviše svidjela gesta naše drage predsjednice Petre kada je, dok je stavljala blagoslovljene taue na framaše koji su dali svoje prvo obećanje, umjesto rukovanja, svima pružila svoj predivni zagrljaj. Da, i framašima Frame Ružići se to najviše svidjelo. To im je bilo kao neki šećer na kraju.
Druženje sa drugim framašima je isto tako zaokružilo cijelu priču. Zajedničko pjevanje pjesama, plesanje, smijeh i glazba odjekivali su kroz naše Ružiće. Svi su znali da se događa nešto posebno. I bilo je posebno. Nešto što se nikada ne zaboravlja i ostaje za cijeli život. Predivno iskustvo, nova
sklopljena prijateljstva, zbližavanje sa svojom framom i drugim framama, s Bogom i sv. Franjom, zaista predivno, gotovo neopisivo. ❤
Frama Ružići