Odazvati se na Božji poziv, odazvati se i ići za svojim ostvarenjem putem koji je Otac imao u promisli samo za mene još od vječnosti – nije lako.
Živjeti svoju vjeru u bilo kojem životnom pozivu – nije lako.
Nailazimo na prepreke, na primamljive ponude lakšeg, lagodnijega načina života, zapetljamo se u tu lagodnost, a naš Otkupitelj reče da su vrata u kraljevstvo nebesko uska vrata i da je teško kroz njih proći.
Formu koju traži kršćanstvo je lako ‘odraditi’. Sve sakramente nije teško ‘imati’, ali u život provoditi ono što ispovijedamo kao svoju vjeru? E, tu se lome koplja. Tu nerijetko padamo, svi. Zato smo svi i pozvani na svakodnevno obraćenje. U rijetkim slučajevima se tu radi o velikim životnim obraćenjima, više se trebamo truditi oko onih malih, svakodnevnih. Mala djela milosrđa, malo odricanje od hrane ili neke ugode, čine velike promijene u srcu, samim time i u našem životu.
Živjeti evanđelje po uzoru na svetoga Franju, također, nije lako. On je bio radikalan, malo među nama takvih, koliko god da smo zagazili franjevačkom stazom. Biti dio franjevačke obitelji, formom, je lako, ali istinski živjeti ono oko čega se Franjo trudio iziskuje malo veći napor, malo dublje poniranje u svoj odnos s Gospodinom. Češću komunikaciju, i dogovor oko svega, s onim koji nas je stvorio i samim time i zna što će s nama. Samo je pitanje koliko mi osluškujemo i po spoznatome postupamo.
Isus je prije uzašašća na nebo obećao Duha Branitelja, i poslao ga je. Šalje nam neprestano darove i plodove Duha Svetoga. I ovdje je do nas, koliko ga mi zovemo u pomoć, koliko mi tražimo savjet od Njega i koliko povjerenja imamo kod prepuštanja svoga života u Njegove ruke.
Kod razgovora s Bogom primamo brojne milosti, On nam ih neminovno daje na našem duhovnom putu i te milosti snaga su u nama koja pokreće, koja plamen nade drže živim, vatru vjere raspiruju i užižu naše srce za savršeniju ljubav.
A, plodno tlo za suradnju s Gospodinom u ovoj novoj godini koju nam je darovao je svakako zahvalno srce. To je ono srce koje vidi svjetlo i tamo gdje ponekad prevlada tama, ono čuje pijev ptice čak i u buci svijeta, ono zahvaljuje za sve i osjetljivo je za svaki novi dar od Boga.
Imajmo zahvalno srce, koje slavu i čast daje Bogu, onda ćemo imati prostora za primati jer nam nikada neće biti teško bilo što od sebe dati.
s. Marijana Bošnjak