Pronađi svoj Božić, jer On je već pronašao tebe!
Mi ljudi, ponekad tako čudna vrsta, skloni smo sve gledati i mjeriti preko svojih osjećaja. A osjećaji su varljiva stvar. Često u glavi točno imamo zacrtano kako bismo se trebali osjećati, što trebamo napraviti, imamo sve preduvjete da nam bude odlično, svi rekviziti za fotografiranje su tu, hrana, piće; i na kraju taj događaj i ta zabava nam baš i ne ispadnu najbolji; ispadnu usiljeni i isforsirani. Iako smo sve bili pripremili.
Nekako ovih dana povezujem Božić s fotografijom. U nekom mom svijetu fotografija je uhvaćeni, u vremenu zamrznuti trenutak i ta fotografija može biti namještena, odglumljena, prirodna ili iskrena. Ovisi o nama. Nekako mi je to slično i s Božićem. Naš Bog se rijetko najavljuje, on uleti kao neočekivani gost, on dođe bez kucanja, bio zgodan ili nezgodan trenutak, bio ti spreman ili ne. Kao blic kontrolni; i što je tu je, napiši što znaš. I tako brzo prođe kroz tvoj trenutak da se ne stigneš ni namjestiti, ni pripremiti, nego te uhvati takvog kakav jesi, jer za Božić se ne možeš pripremiti, Božić se živi.
I sad se pitam; koliko je puta ovih dana Božić bio kod mene, koliko sam ga puta susreo dok sam šetao trgovinama, dok sam pripremao sve namirnice? Koliko sam puta ignorirao Božić ili mu rekao da smeta, da ne dira kolače, da se odmakne, jer će nešto pokvariti? Kako sam se naživcirao na Božić, jer je star i usporen i ne može pomoći oko čišćenja, a stalno nešto zanovijeta. Koliko sam se puta izvikao na Božić, jer je blatnjavim cipelama uletio na tepih koji je svježe opran za božić? Jesam li svjestan kako sam bio bezobrazan i neuljudan prema Božiću dok sam trubio na cesti i psovao u gužvi? A tek što sam mislio o Božiću i kako sam ga odmjerao dok sam čekao u redu za ispovijed… Koliko sam puta odbio i zanemario Božić dok sam se pripremao za božić? Namjerno malim slovom, jer ovo za čim trčimo ne zaslužuje veliko slovo, nije to to.
Božić je u tebi i u meni, u bratu i sestri, svaki dan i svugdje. Isus se rodio, otkupio te, On je već pronašao tebe, a sad je na tebi red da u Njegovim stvorenjima; da u onoj ponekad čudnoj, osjećajnoj vrsti s početka teksta pronađeš Njega.
Možda nećeš ni osjetiti, možda će te ovo blještavilo i zaslijepiti i zbuniti. Možda ćeš danas ostati ravnodušan. Ali neka te to ne plaši; neka te ne zbuni osjećaj, nego neka te vodi Istina. A Istina je da je On uvijek uz tebe, On vodi tvoj život i iskreno brine za tebe, a ti osjećaji su svakako prolazni i neka ti samo budu prilika da se još više približiš Istini.
Bog nam toliko puta daje priliku da naše životne fotografije ne budu usiljene i isforsirane, nego da budu prirodne, žive i vesele, jer takve fotografije su najljepše i takve su nam najdraže.
Upravo vam to želim reći za ovaj Božić; neka vaše životne fotografije budu iskrene, sa sjajem u očima; ne moraju biti savršene, ali neka gledaju prema Istini. Prestanimo namiještati svoju “ljepšu stranu lica”, nego namjestimo svoje srce.
Neka vam sveti Franjo, izvrsni poznavatelj ljudskih srdaca, bude primjer kako prepoznati Boga u bližnjima i kako prihvatiti život iz ruke Životvorca.
Na dobro vam došao Božić!
fra Marin Karačić, područni duhovni asistent