„Uzmi križ svoj i idi za mnom!”
Ovaj vikend, 28. veljače – 1. ožujka, 38 naših framaša provelo je na duhovnom seminaru u Međugorju, kod Patricka i Nancy. Geslo seminara bilo je “Uzmi križ svoj i idi za mnom!” Iz Drinovaca smo pošli u petak oko 15 h. Kada smo došli, lijepo su nas dočekali, a nakon što smo se smjestili, uputili smo se prema crkvi Sv. Jakova na ispovijed, krunicu i misu. Kada smo se vratili s mise, večerali smo i imali molitvenu uru. Naša molitvena zajednica “Sveti Mihovil” je vodila tu molitvenu uru gdje smo uz poticajne riječi razmišljali i uz glazbu pjevali. Za kraj prvog dana smo imali zabavni program na kojem smo igrali igru Sofa.
2. DAN
Započeli smo jutarnjom molitvom nakon čega je uslijedio doručak. Na papirnate križeve napisali smo naša imena i na drugoj strani križa naše križeve u životu. Te križeve smo zalijepili na drveni križ i uputili se na Križevac gdje smo imali put križa do vrha vođen od strane našeg duhovnog asistenta fra Josipa. Na vrhu smo dobili naša pisma što smo sebi napisali na prošlom seminaru i razmišljali malo o našim životima uz lijepi pogled na Međugorje. Iza ručka smo slušali divno svjedočanstvo Patrika i Nancy koji su doživjeli potpuno obraćenje čitajući Gospine poruke, a pogotovo Patrick. Njega je zanimao samo novac, imao je autosalon i dva puta se razveo. Upoznao je Nancy i nakon nekog vremena oni su se vjenčali bez svećenika u helikopteru. Živjeli su bez Boga. Patrick je Nancy jednom prilikom zatekao kako plače nedugo nakon vjenčanja, kada je pitao zašto plače, ona je rekla da se ne osjeća vjenčano jer to nije bilo u crkvi i na kraju su se vjenčali u Crkvi. Brat od Nancy im je poslao knjigu s Gospinim poruka i Patrick je to mislio baciti ali mu je Nancy rekla da bar jednu pročita i on je onako tražeći što kraću naišao na onu koja mu je promjenila život, a ona glasi: “Pozivam te na obraćenje po posljednji put.” Od tada on je počeo moliti i ići na mise. Imao je petero djece, četiri sina i jednu kćer, svi su živjeli isto kao i otac bez Boga i upadali u probleme droge, alkoholizma, rastave… I on je svoju djecu posvetio Gospi i svi su se obratili i prestali sa lošim stvarima. Patrick i Nancy su počeli živjeti Gospine poruke. Krunica je razlog za sva obraćenja u svijetu kaže Patrick. Ostavili su sve u Kanadi i došli živjeti u Međugorje. Fra Goran Azinović nam je držao predavanje prikladno nama mladima, o ljubavi odnosno zaljubljenosti. Rekao je da je lice najvažnije. Mi osobu samo preko lica prepoznajemo, teško preko ostalih dijelova tijela. Bližnji će nas prije povrijediti nego neki stranac. U životu inače i nije dobro biti tvrđava kada si u društvu da se ne družiš s nikim, ali nekada je dobro biti tvrđava za neke stvari da te netko ne povrijedi. Sreća je susresti nekoga negdje pa mu se javiš i popričaš s njim. Najveća ljubav je prijateljska ljubav, a najveća patnja je ne biti voljen. Danas ljudi sjednu u kafić i samo o glupim temama pričaju i ogovaraju druge. Pa postavite li ikada sebi ili nekome pitanje “Šta za tebe znači Isus?” Kada upoznaješ curu ili momka najvažnije pitanje je pitanje dobra odnosno vjeruje li u Boga, ide li na misu, moli li se… a ne iz čiji si kuća, di radiš, kolika ti je plaća… Za svaki period života mi imamo koordinate, na nama je hoćemo li ih se pridržavati za kraj kaže Azinović. Iza toga je uslijedila naša misa i klanjenje i to je bilo predivno. Pod dojmom mise i klanjanja, uputili smo se oko 23h na Podbrdo gdje smo izmolili krunicu.
3. DAN
Ujutro smo imali molitvu i otišli na misu. Nakon mise smo imali oproštajni ručak i plenum. Veliko hvala Patricku, Nancy i ostalim ljudima u dvorcu, molitvenoj zajednici, fra Goranu Azinoviću, časnim sestrama koje su svirale na misi i klanjanju, a najveće hvala našem duhovnom asistentu fra Josipu na svemu; od organizacije, lijepih riječi i svega ostalog. nakon ovog seminara, iskrena radost iapunila je naša arca. Veselimo se ponovnom dolasku kod Nancy i Patricka u Dvorac Mira, čije je ime uistinu i opravdano.
Frama Drinovci
