Ana Marić

Koliko puta si imao dobru ideju, a nisi ju ostvario? Ni pokušao ostvariti? Koliko puta si nešto dobro započeo, a nisi dovršio? Koliko puta si volio, a nisi to priznao? Koliko puta? Nekoliko? Više puta? Previše?
Hm… Možda je i previše pitanja za početak ovoga teksta. Možda ti je muka od same pomisli da počneš pronalaziti odgovore na ova pitanja. Mučno je, kako i ne bi bilo. Svatko valjda ima takve događaje i trenutke u životu za koje zna i osjeća da nije dao sve od sebe; da je dao premalo, malo ili nimalo. A čovjek nije stvoren da bude takav. Nije stvoren da bude mlak, polovičan. Koliko li je samo bilo onih Božjih nadahnuća u tvome životu koje si zanemario, stavio na čekanje ili pak počeo izvršavati pa u nekom trenutku izgubio volju i odustao? Možda si naišao na otpor svojega ponosa ili straha. Pomislio: „Ne mogu ja to Bože. Nisam ti ja za toga. Nađi nekoga drugog.“ Možda si započeo s velikim oduševljenjem, naišao na nerazumijevanje i protivljenje okoline, pokolebao se i povukao. Možda si se dugo trudio, učinio mnoge dobre i korisne stvari, a onda se zasitio, umorio, iscrpio… Došao trenutak kada si rekao: „Ne mogu više! Odustajem!“ Odustaneš. Prestaneš činiti dobro koje si činio. A što je tek s prešućenom ljubavlju? Što je sa znacima naklonosti i nježnosti koje si propustio iskazati? Koliko li je tu oklijevanja i odgađanja bilo… Više si puta pročitao kakvu poučnu priču ili kakav citat o iskazivanju ljubavi za života, rekao sebi primijenit ću ovo, a onda opet po starom. Malo ti je neugodno pokazati nježnost, malo te strah jer ne znaš kako će ta druga osoba reagirati. Možda će ispasti čudno, možda ćeš se osramotiti… Tko bi to podnio!
Evo trenutka da se prisjetiš Isusovih riječi: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ (Mt 16,25) i zapitaš se nije li uzrok ovakvih mojih i tvojih postupaka nastojanje da „spasimo“ svoje živote? Neću riskirati, neću se izložiti i otvoriti, neću se dati do kraja. Moram se zaštititi, osigurati, samo ću do određene mjere trpjeti, samo do određene mjere voljeti. Dok se tako štitiš i braniš, stvaraš sebi privid sigurnosti, privid mira. Ne želiš biti ranjen, a zapravo samoga sebe ranjavaš uskraćivanjem darivanja svojega života i svoje ljubavi do kraja. Gubljenje života ne odnosi se samo na tjelesnu smrt, nego i na sva ona žrtvovanja iz ljubavi, na sve rizike kojima se izlažemo poradi Krista. Nisu to nužno samo velike žrtve i rizici. Gospodin nam daje priliku da se i u malim stvarima vježbamo u gubljenju života; gubljenju, a pronalaženju.
Pokušaj se vježbati u tome. U isto vrijeme je i teško i slatko. I zastrašujuće i oslobađajuće. Izgubi kontrolu i prepusti se Njegovom vodstvu. Čuvaj u srcu Njegove riječi: „Tko hoće život svoj spasiti…“ i neka ti one budu snaga i poticaj da ne posustaneš u činjenju dobra, da se ne bojiš riskirati za ljubav i za istinu. Otvorit će se pred tobom novi obzori slobode i radosti i bit ćeš sličniji Kristu.

Ana Marić