Zdravo križu! Ave crux! Pozdravljam te. Dolaziš u moj život u različitim oblicima. Obično te dočekujem s negodovanjem. Nije mi drago kad se pojaviš. Muka mi je i bojim se i nestrpljiva sam. Kad će proći ovo stanje? Ima li kraja, ima li izlaza? Požuri Bože, izbavi me. Ne pozdravljam te, križu, kad se suočim s tobom. Pozdravila sam te sad za potrebe ovoga teksta. Pozdravljam te iz onog kutka duše koji želi da te pozdravljam kad god mi se pojaviš u životu. Ono što imam je želja. Želim te pozdravljati; želim te u miru prihvaćati i dobrodošlicu ti moći poželjeti. Čini mi se da sam daleko od toga.
Jedna od scena iz filma Pasija koja mi se posebno urezala u sjećanje jest ona kad Isus uzima na se križ. Glumac je tako dobro dočarao to prihvaćanje križa, tu ljubav s kojom je Isus primio križ. A zašto? Zato što je znao da je taj križ po Očevoj volji. Zato što je znao da je to za spasenje duša. Ovo želim; znati prepoznati koji su križevi u mojemu životu od Gospodina poslani i koje trebam prigrliti. Ti križevi su savršeno odmjereni za mene i njihovo nošenje može biti plodonosno. Takvi križevi uresuju dušu krepostima i donose zasluge za Nebo. Njihovim strpljivim nošenjem mogu pokazati ljubav Gospodinu i svjedočiti Evanđelje bližnjima. Takve križeve želim i trebam pozdravljati: ave! Ne mogu ne prisjetiti se ovdje svetaca i blaženika koji ne samo da su znali pozdraviti križeve i mirno ih prihvatiti, nego su čak molili Gospodina da im pošalje križ. I radovali se križevima! E to je prava definicija ludosti! Svete ludosti.
Ne mogu ovo bez tvoje milosti, Isuse. Ne mogu jer sam čovjek i jer sam slaba. Prirodno je da mi patnja i križevi nisu privlačni. Bilo je toliko krivo nošenih križeva, toliko križeva kojima sam se propustila obogatiti. Samo tvojom milošću mogu u miru prihvaćati ono što je ljudskoj naravi odbojno i što je plaši. Pomozi mi, Gospodine. Kad se srce stisne i strah počne rasti, šapni mi: Ne boj se! Samo vjeruj! Kad moja nestrpljivost progovori mrmljanjem podsjeti me na one tvoje riječi: Jaram je moj sladak i breme moje lako. Pouči me svojim prihvaćanjem i nošenjem križa. Ohrabri me padovima pod križem koji si nosio i ponovnim ustajanjima. Neka me tvoji susreti s onima koji su Ti pomogli na putu nošenja križa budu poticaj da naučim dopustiti drugome da mi pomogne kad sam slaba i kad mi je teško.
Povrh svega, za ljubav Te molim. Ona je ta koja izgoni strah. Ona čini da nošenje križa postane slatko. Ljubavlju vođen, Ti si položio svoj život za duše. Ljubavlju gonjeni, sveci su molili za križeve i hrabro ih nosili. Bez ljubavi, nošenje križa ne bi imalo smisla. Bez tvojega Križa, moj bi križ bio uzaludan.
Ave crux! Ave!
Ana Marić