Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji! Sigurno je svakome od nas ponekad palo na pamet što je to zapravo umjetnost? Koliku dubinu svoga značenja ima ta riječ, te koje sve, možda još neotkrivene umjetnosti postoje… I evo zahvaljujući dragom Bogu nas 37 i članovi područnog vijeća imali smo priliku provesti vikend ( 25.-27. veljače) u našem Domus Pacisu učeći o glumačkoj/dramskoj umjetnosti od dobro poznatog i profesionalnog Pere Eranovića pod geslom ” Umjetnost – odgoj u Duhu”. Pa evo, pokušat ću vam što kraće prenijeti kako je sve to izgledalo ma da mislim da se ovaj osjećaj, dobiveno znanje, stečena prijateljstva, te najljepše uspomene ne mogu riječima iskazati, a pogotovo ne u doslovnom smislu prenijeti na papir.Strpljivo iščekujući dočekali smo napokon taj petak te se uputili prema našem Domus Pacisu gdje su nas dočekale uvijek nasmiješene i vesele članice područnoga vijeća te uputile u program. Prvo smo se smjestili svi u svoje sobe te nakon toga krenuli do crkve sv. Jakova gdje se slavila sveta Misa koju je predvodio naš područni duhovni asistent, fra Marin Karačić. Nakon završnog blagoslova i sedam Očenaša krenuli smo prema kući u kojoj su naše ljubazne kuharice već bile pripremile toplu i ukusnu večeru za nas. Skupa smo objedovali te se lagano uputili prema kapelici gdje je uslijedio dio upoznavanja drugih Framaša.
Nakon upoznavanja i već poprilično opuštene atmosfere stigao nam je dobro poznati Pere sa svojom suprugom i djecom te nas uveo u ono što ćemo mi zapravo raditi kroz naredna dva dana koja su ispred nas. Poslije kratkog, ali poučnog Perinog upoznavanja i predavanja uslijedila je večernja molitva u kapelici te noćni mir. Uspjeli smo lijepo odspavati te se odmorni probuditi za dug, energičan, ali sigurno dan vrijedan pamćenja koji je ispred nas. Naravno, dan smo započeli najprije jutarnjom molitvom te nakon toga doručkom gdje je bila daleko opuštenija atmosfera nego li proteklu večer. Dobro smo se nasitili te krenuli u našu kapelicu gdje smo imali radionice od 9:00h do 12:30 h. Tijekom radionica smo upili toliko znanja koje nam je Pere na razumljiv način objasnio, toliko vježbi koje ćemo moći prenijeti našim dramskim sekcijama, novih igara, toliko smijeha…
Poslije trosatne radionice koja je proletila kao 3 minute uslijedio je ručak. Lijepo smo objedovali te imali pauzu do 3 sata prošetati se našim predivnim Međugorjem, popiti kavu s novim prijateljima ili kupiti neku uspomenu nama dragim ljudima. Dogovorili smo se sastati u žutoj dvorani u 3 sata kako bismo baš mi, sudionici dramskog seminara 2022. godine imali čast po prvi puta snimiti molitvu Franjevačke mladeži koje će gledati generacije i generacije iza nas. To mi je čak i najposebniji događaj ovoga seminara jer je ustvari ta molitva baš ono što nas opisuje i po čemu se trudimo živjeti.
Nakon snimljene molitve opet smo imali priliku za ispovijed te nakon toga sv. Misu koju je posebno obilježio jedan ukrajinski svećenik koji se na kraju obratio i zamolio nas da budemo s njima u molitvama! Poslije 7 Očenaša i blagoslova nabožnih predmeta, opet smo krenuli prema Domus Pacisu gdje nas dočekala topla večera koju je obilježio jedan rođendan naše kuharice. Da Vam je samo vidjeti te žene kako su vesele i kako im jedna srčana rođendanska pjesma znači puno više nego bilo kakav poklon. Nasitili smo se te je uslijedila iduća točka programa, a to je bila zabavna večer. Plesalo se, pjevalo, igralo, veselilo… I kako bi zaokružili taj radosni dan otišli smo u našu kapelicu da zahvalimo Onom koji nam je sve to omogućio te krenuli u naše sobe odmoriti se za nedjelju koja je ujedno i posljednji dan našeg boravka u Domus Pacisu. Zvoni alarm, ali ovaj put nam se malo teže ustati jer znamo da je to “finish” ovog seminara. No, ipak valja iskoristiti i to preostalo vrijeme. Kako drugačije nego molitvom u kapelici i doručkom započeti našu Nedjelju, te smo nakon toga opet imali kratke radionice gdje je Pere neumorno radio sa nama i poticao našu maštu da izađe na vidjelo. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje te plenum (osvrt na protekla 3 dana) koji je za mene bio jako emotivan jer to što se na seminaru doživi, ljudi s kojima se zbližite, u kojima Krista prepoznate, profesionalci koji neumorno za vas brinu i prenose vam svoje znanje, ne može proći a da te zadnje trenutke ne pustite suzu. Nakon našeg završnog plenuma imali smo slavlje svete Mise u kapelici gdje nas fra Marin poticao da se odazovemo na svaki poziv dobra i budemo zahvalni što smo dobili tu priliku sudjelovati na ovom seminaru. U 12 sati imali smo ručak nakon kojeg smo se uputili prema našim domovima. I evo, pokušala sam Vam u kratkim crticama prenijeti ono što se riječima zaista ne može opisati. Svim mojim Framašima koji su bili sa mnom na ovom seminaru želim se i putem ovoga teksta zahvaliti što su tako divni i pristupačni, želim se zahvaliti našem područnom i uvijek nasmiješenom vijeću, a posebice duhovnom asistentu fra Marinu koji su se neumorno za nas brinuli, čuvali nas, te se potrudili da nam stvarno bude lijepo, a to su i uspjeli. Hvala našem Peri Eranoviću, profesionalcu u svome poslu, te njegovoj obitelji koji su odvojili ta tri dana za nas, a meni osobno ostavili najljepše sjećanje na moj prvi seminar u Frami. Hvala radosnim kuharicama i kuharu koji su uvijek pripremali ukusna i topla jela. I na kraju, hvala najzaslužnijem za sve ovo, Onom koji nas stvorio, Onom koji nas ovaj vikend u našem Domus Pacisu okupio. Hvala Bogu! Jer, što to mogu bez Tebe ostvarit, za sve što imam kome ću zahvalit?
Nek’ vas prati Božji blagoslov i zagovor sv. Franje Asiškog!
Petra Slišković, Frama Široki Brijeg
