frama Čerin

Od 12.-14. listopada u Kući mira u Međugorju, održana je duhovna obnova Frame Čerin pod geslom “Učinite potpunom moju radost”. Da radost Njegova bude potpuna pomogla su 32 framaša zajedno s našim novim duhovnim asistentom, fra Jurom Barišićem.

Duhovna obnova započela u petak u popodnevnim satima, prijavom nakon koje smo se svi skupa uputili na ispovijed, krunicu i svetu misu, u župnu crkvu Sv. Jakova. Poslije mise framaši su se kroz igru malo bolje upoznali te je svatko dobio anđela čuvara koji je kroz ta tri dana na poseban način molio za svog štićenika. Na hodniku se kao i prethodne godine, ponovno našao “chat” u kojem su framaši jedni drugima ostavljali poruke. Anđela čuvari imali su zadaću i napisati pokoju ohrabrujuću riječ svom štićeniku. Petak večer obilježilo je cijelonoćno klanjanje u kojem smo uistinu osjetili Božju blizinu.

Klanjanje je završeno subotnjom jutarnjom molitvom. Nakon molitve usljedilo je predavanje našeg duhovnog asistenta, fra Jure. On je pričao o svom duhovnom pozivu, o vrtlogu grijeha iz kojeg ljudi teško nalaze izlaz, ali i o samom geslu “Učinite potupunom moju radost”. Nakon predavanja, framaši su imali radionice tijekom kojih su podjeljeni u grupe. Dok su jedni pripremali poučni skeč, drugi su dijelili tople zagrljaje prolaznicima i hodočasnicima u Međugorju. Treća grupa imala je debatu o brakovima s osobama drugih vjeroispovijesti. Ispunjeni radošću, nakon radionica svi smo se zajedno odmorili uz gledanje filma “Ratna soba”, iz kojega smo svi izvukli jasnu pouku. Zatim je služena večernja sveta misa, koju je uveličalo pjevanje glazbene sekcije, a nakon mise, kao vrhunac tog dana uslijedio odlazak na Podbrdo uz molitvu radosnih otajstava krunice, koji nas je uistinu ispunio blagoslovom i radošću. Iako umorni, nakon povratka framaši su imali zajedničko druženje u kući uz zanimljive igre. Nakon kojih je usljedio noćni mir.

Nedjeljno jutro započeto je jutarnjom molitvom, a zatim je usljedilo predavanje. Predavanje je vodila Ivona Martinčić, naša bivša framašica, koja je pričala o svom framaškom putu kojim je pažljivo gazila 10 godina, a sada ga nastavlja u FSR-u. S nama je razgovarala i o prisutnoj framaškoj radosti, koja joj uz zajedništvo bratstva, najviše nedostaje. Poslije predavanja imali smo sat vremena šutnje u samoći. U trenutncima šutnje spoznali smo važnost frame, i osjetili veliku zahvalnost za svu našu braću framaše, a posebno za one prisutne na duhovnoj obnovi s kojim smo se doista zbližili, a poslije toga je služena sveta misa. Uistinu ispunjeni radošću, na plenumu smo razmijenili iskustva, od kojih su neka bila toliko dirljiva da su dovela i do suza. Na plenumu smo također otkrili svoje anđele čuvare te smo se preplavljeni emocijama uputili na poslijednji zajednički ručak. Vikend ispunjen emocijama ipak je morao doći do kraja te smo se svi uputili svojim kućama shvaćajući koliko smo se zbližili, shvaćajući koliko godine nisu bitne ako srca kucaju za Isusa. Iako framaši nisu imali zamjerke jer smo se uistinu cijelo vrijeme vidljivo zabavljali, jedina mana je bilo što je kratko trajalo, nitko nije želio da se radost, ljubav i zajedništvo završi. No nadamo se da će plodovi ove duhovne obnove, kao i poruke koje smo sačuvali, još dugo biti prisutni u našim životima.