Kada se osvrnem
na ono što bijah
i ono što jesam
vidim da se na me
uhvatila plijesan.
I truje.
I grize.
Ono malo dobrog
što u meni ima.
Ono malo zlata,
moga vječnog spasa.
A taj spas
nije svjetlo na kraju tunela
ni tunel na kraju puta.
To je onaj dio srca
koji za Gospodina kuca.
I tek kada
tvoje cijelo
toga dijela
takt uhvati,
tek tad ćeš
spoznati i živjeti.
Ante Smiljanić