Dragi brate, draga sestro!
Drago mi je da se srećemo na ulicama moga i vašega Asiza. Ovdje je sve krenulo prije nešto više od 800. godina i znaš što? Ta priča još traje. Franjevaštvo živi u tebi, kroz tebe i zbog tebe. Jesi li toga svjestan/svjesna? Vjerujem da je tvoj poziv plod Duha Svetoga koliko god on dug ili kratak bio. Na tom putu, zajedno sa mnom i drugom braćom i sestrama, pozvani smo živjeti kreposti. Potičem te brate, sestro da razmisliš – živiš li svete kreposti koje su nam dane: razboritost, pravednost, umjerenost i jakost? Poniznost, siromaštvo i čistoću? Počni od sebe, svojih najbližih, zatim bratstva… Razmisli o ljudima koji su ti dani. Nisu ti baš svi po volji i mjeri koju si ti skrojio/la? Znaš što – nisu bila ni moja subraća. Ali sam ih ljubio. Oh, kako sam ljubio njih i preko njih Krista u njima! Ljubiš li ti Ljubav koja nije ljubljena u svojoj braći i sestrama? Suvremeni način života lako ljude dovodi do nervoze, brzog zapadanja u gnjev i jako otežava život u zajedništvu. Zato je danas međusobno strpljenje vrlo važan oblik ljubavi prema bližnjemu. „Oprostiti drugima njihovu različitosti od nas početak je mudrosti.“ Sveta poniznost zbunjuje oholost i sve ljude ovoga svijeta i sve ono što je u svijetu. Ponizni ne traže sebe samoga, nego dobro drugih? Jesmo li uistinu, u ovome smislu učenici Krista poniznog?
Sveta krepost vodi k Božjoj ljubavi. „Gdje je mir i razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja“. Bog nije Bog rastresenosti nego Bog pokoja. Imaš li svaki dan vremena za molitvu – onaj iskren, otvoren i srdačan razgovor s Ocem? Ili su „važnije“ stvari uzele tvoje dane?
Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi strpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko strpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više. (Trinaesta opomena)
Potičem te brate, sestro, da razmisliš o sebi i svom franjevačkom pozivu. Mogu li drugi po tvom životu poželjeti doći u tvoje bratstvo? Mogu li reći: Gledaj kako se ljube!? Ako ne mogu, što prvo možeš učiniti da to popraviš? Uvijek kreće od tebe i samo tebe! Budi svjestan da obećanje koji si dao ima težinu i da ćeš pred Njegovim licem odgovarati za izrečeno i obećano. Bog te ljubi!
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge. (Iv 15,16-17)
Mir i dobro!
Franjo iz Asiza
Antonia Primorac