Marija – Zorka – Frama Hercegovina

Drago dijete Božje,

danas vjerojatno brojiš četrdeset i šesti pad od odluke sa početka nove godine da nećeš, ne
želiš i ne smiješ više padati, nego mijenjati svoj život. Možda samo djeliće, možda sve iz
temelja, možda tek sitnicu koju samo ti vidiš, a koja ti smeta.

Prestani brojati jer se od toga umaraš. Radije napore i razmišljanja, koja usmjeravaš da
izbrojiš i oduzmeš, pomnožiš i podijeliš što sve jesi i nisi, što si sve trebao i nisi trebao,
usmjeri na to da ustaneš kad padneš. Padni kroz ovu godinu 364 puta, ako se digneš onaj 365
ti si pobjednik! Ne budi vođa i gospodar svog života, jer to nisi i nikada nećeš biti. Ako
smatraš da si tek kotačić, malen i neznatan u ovom svijetu, sjeti se da jedan mal i neznatan,
skriven i jedva primjetljiv kotačić na stroju može uzrokovati kvar i zastoj stroja. Eto takav si i
ti kotačić u ovom svijetu. Jer nisi poslan da bi kukao i žalio se, da bi padao i ostalo ležati, da
bi se smatrao bezvrijednim.

Učini jednu sitnicu danas za sebe – slijedi Učitelja gdje god pođe. Dopusti da te vodi kroz
draču i strmo kamenje, put dubokih voda i visokih, dalekih planina, put uz kojeg su i ruže i
procvjetale krošnje, na kojem se izmjenjuju zima i proljeće, ljeto i jesen, na kojem se vide
najljepši izlasci i zalasci sunca i mjesec kojeg kao da netko izvlači iz blistavo plave kuverte
kad se ponovno počinje pojavljivati u svojim mijenama. Dopusti da te provede i putem patnje
i boli ako je potrebno da bi došli i do puta punog blagoslova.

Učini jednu sitnicu danas za sebe – slijedi Učitelja gdje god pođe. Prati mu korake! Neka te
nosi na ramenima kao svoje dijete kad se umoriš, u svome naručju kad si u suzama. Neka te
drži za ruku kad se bojiš i čekaš, i dalje šuti kada odmah želiš odgovore na tisuću svojih
pitanja – jer tako je najbolje. Dopusti mu da ispuni svoja obećanja, ne tvoje želje.

Učini jednu sitnicu danas za sebe – slijedi Učitelja gdje god pođe. Da jednog dana dođeš u
nebesa u kojima ti je ime zapisano.

Marija-Zorka Vasilj

Užurbanošću katkad umijem podapeti samu sebe i pasti na glavu od premalo vremena a previše obveza koje imam. I padajući, teturajući i podapinjući se zaboravljam smisao svoje postojanosti, svog života, čitavog svog bića, svog putovanja. Zaboravljam gdje se pronalazi smiraj i utočište, zaštita i oslonac, Onaj koji razvezuje ono moje zapleteno, vraća zalutalo, hrabri slabo, ozdravlja bolesno, tješi žalosno, ljubi grešno.

Zapitah se danas zašto mi je život postao monotona slika staze po kojoj uvijek iznova hodam, vraćajući se jutri na njen početak i dolazeći na njen kraj prije spavanja. I zašto sam zapela u okvire te slike? Gdje sam se to izgubila? Zašto Ljubavi ne dopuštam da me uzme za ruku i povede u šetnju putem kojim mi nebo šara nestvarnim bojama, bijelim oblacima, najljepšim zalaskom sunca? Putem kojim mi govori o borbama i bolima koje prelaze u blagoslov, iza kojih se osjeti prelijepi miris ruža, miris cvjetne proljetne livade, miris zemlje, miris prirode.

Jesam li pakirajući bor, skidajući lampice s prozora i vraćajući jaslice u kutiju da prašina ne dolazi do njih do idućeg Božića spakirala i Novorođeno Djetešce, svoga Isusa za dogodine? Gdje si mi moj Spasitelju sada, pitam se. Nije li mi Božić bio samo zanos lijepe i tople čarolije nečeg posebnog ili proslava rođendana Kralja? Gdje si Maleno Djetešce? Jesi pronašlo put i do moga srca? Kako ti je bilo u meni ovog Božića? Vani se sve sjajilo i bilo je oku ugodno i blještavo, a kako je tebi bilo u meni? Jesi išao do mene mojom monotonom stazom ili si došao onim putem kojim me želiš sada povesti za ruku kroz ovu godinu?

Maleno Djetešce, o tako te molim, oprosti svojoj ovčici što te zaboravi. Želim ti iz petnih žila vikati hvala što pronalaziš put i do mog srca, što ne odustaješ i prevaljuješ kilometre i kilometre kraj mene kada bježim, lutam i idem daljinama, daleko od tvoje ljubavi. Ostani u meni, ne idi. Povedi me svojim putem, korak po korak. Evo moja ruka tvojoj ispruženoj ruci. Pokaži mi svoje putove.

Marija – Zorka Vasilj

Marija – Zorka

IME TI JE ZAPISANO NA NEBESIMA

Ljubav je pronašla put