masna luka

„Veoma se obradovah kad dođoše braća“ bilo je geslo dvodnevnog seminara za povjerenike za Framu i predstavnike Frame u vijeću OFS-a, koji se održao od 31. kolovoza do 1. rujna, u Franjevačkoj kući molitve Masna Luka. Ovaj seminar, koji posebno ističe važnost suradnje i zbližavanja članova Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, okupio je 30 trećara i framaša iz cijele Hercegovine.

Seminar je započeo okupljanjem sudionika te uvodnim pozdravima i molitvom. Pozdrave su uputili fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent trećara te fra Jozo Hrkać, područni duhovni asistent Frame, kao i organizatorice seminara Marija Brbor i Iva Lasić. Prvo predavanje održao je fra Marko Galić, koji živi i djeluje u Masnoj Luci, na temu: Je li franjevaštvo i danas aktualno i zašto? U predavanju se dotaknuo i karakteristika Franjine duhovnosti, koje bi mi kao trećari i framaši trebali nasljedovati. Nakon, uistinu zanimljivog i nadahnutog predavanja, uslijedila je igra upoznavanja te ručak, kojim je završen prijepodnevni program.

Poslije kratke pauze i odmora, nastavili smo program drugim predavanjem na temu: Suradnja OFS-a i Frame, koje je održao fra Marin Karačić. Fra Marin je bio područni duhovni asistent Frame, a sada vodi i treći red u župi Gorica-Sovići. Iz bogatog iskustva u radu s framašima i trećarima, udijelio nam je korisne savjete za unapređenje međusobne komunikacije. Na temelju predavanja koja smo slušali, proveli smo rad po grupama, kako bismo razgovarali o stanju u našim bratstvima. Između ostalog, razgovarali smo o načinu na koji framaši doživljavaju trećare i obrnuto, koje su sličnosti i razlike između trećara i framaša te koji su problemi s kojima se suočavamo u radu i potencijalna rješenja. Nakon što smo završili rad po grupama, uputili smo se u prirodu i molili krunicu šetajući. To nam je bilo pravo osvježenje, kao i sveta misa koju smo slavili nakon molitve krunice.

Subota večer bila je rezervirana za zabavnu večer, kojoj su se jednako radovali i trećari i framaši. Smijeha i zabave, kao i natjecateljskog duha nije nedostajalo, to zasigurno. Dan smo priveli kraju zajedničkim klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu. Nedjelju smo započeli molitvom časoslova, koju su trećari dužni moliti, a i framaši vrlo rado mole. Nakon doručka, razmijenili smo iskustva sa seminara, sudjelovali na svetoj misi te poslušali jedno vrlo zanimljivo svjedočanstvo mladog bračnog para. Naime, u goste su nam došli bivši framaši, a danas trećari, Ivana i Dražen Alpeza, zajedno sa svojih troje djece te govorili o svom putu franjevaštva. I ovim putem im iskrena hvala za svjedočanstvo kako je dobro i milosno živjeti u bratstvu.

Seminar smo zaključili ručkom i podjelom pisama, koja su trećari napisali framašima, i framaši trećarima. Uistinu se nadamo da će ovo naše druženje uroditi mnogim plodovima te da će povezanost Frame i OFS-a biti svake godine sve bolja. Hvala braći i sestrama na predivnom druženju! Do nekog idućeg puta: mir i dobro!

Iva Lasić, predstavnica Frame u vijeću OFS-a

Od 19. do 26. srpnja 2015. u Kući molitve u Masnoj Luci održan je seminar posta, molitve i šutnje za 25 framaša iz cijele Hercegovine. Framaši su proveli tjedan dana u šutnji i molitvi, posteći o kruhu i vodi. Voditelj i organizatori seminara bio je fra Slaven Brekalo, nacionalni i područni duhovni asistent Frame. Okupljanje framaša bilo je u nedjelju, 19. srpnja u novosagrađenoj Kući molitve Hercegovačke franjevačke provincije u Masnoj Luci, a ovo nezaboravno iskustvo lijepo je opisala jedna framašica, koja je sudjelovala, u svom tekstu koji donosimo u cijelosti.

„Neprocjenjiv je osjećaj zavaliti se u zadnji red dvorane i čekati početak filma na projekciji sjećanja. Čekati kadrove neopisivih trenutaka koji su snimani prošli tjedan. Sad sam tu, i film počinje. Od početka do kraja, kroz njega prolazi dvadesetak mladih ljudi i svaki od njih je glavni lik koji se potpuno uživio u svoju ulogu. I ide početak. Glumci se voze prema planini, ali njihovo putovanje počinje tek kad stignu jer tek tada kreću prema tvrđavi šutnje. Tek tada uranjaju u neistražena prostranstva svojih nutrina. Gledam im kofere napunjene vjerom i strpljenjem, naprtnjače im pune hrabrosti, na nogama starke, u ruci krunica a na licima osmijeh. I stigli su. Ali film postaje prečudan, film nema zvuka. Počeo je smijehom i galamom a onda kao da je netko kliknuo na MUTE. Kažu film traje sedam dana ali sažet je u kratka ali živa i jaka sjećanja. I ide tako nedjelja, ponedjeljak, utorak.. Svaki dan poseban i nikad prije doživljen, prepun osjećaja koji se prvi puta osjećaju na koži. Pa dođe srijeda… Stani, SRIJEDA! Vrhunac filma. Najljepši dio koji se ne može opisati običnim riječima jer se nije čula niti jedna jedina riječ. Samo poneki tihi zvuk lahora u krošnjama, par dubokih uzdaha i zvuk klizanja mora suza niz obraze. Ta scena se ne prepričava , ona se osjeća. Osjeća se svaki pogled, dodir, svaki pokret, zagrljaj, suza i osmijeh. Zamisli likove gdje sjede pod vedrim nebom. Scena je iz jednog kuta osvijetljena mjesečinom a tišina govori sve. Možda i bolje što nema zvuka, riječi bi u tom trenutku bile previše jeftine, prolazne i beznačajne. Jer, riječi možeš prosipati svima ali tišinu ne možeš pokloniti svakome. Tada shvatim da ova scena nikad ne bi mogla nastati u umovima najpoznatijih filmskih redatelja, nego je Bog jedini mogući redatelj ovog filma. Hvala ti Bože što si tako pažljivo osmislio scenografiju, što si izabrao ove glumce, što si napisao scenarij pravim riječima i dubokom šutnjom. Ali najviše ti hvala što smo pomoću šutnje naučili pravu težinu riječi, što smo naučili cijeniti i uživati u malim stvarima. (Sjećaš se Bože one kiše u četvrtak? I danas sam uživala u pljusku i u mirisu asfalta!) A vama dragi moji framaši, hvala što ste bili glavni likovi ovoga filma!“

Ivana Miličević, Frama Čerin

Seminar za povjerenike za Framu i predstavnike Frame u vijeću OFS-a

Seminar posta, molitve i šutnje framaša iz Hercegovine