Daj nam povjerovati u Tvoje vrijeme i daj nam prepoznati i prihvatiti sve što nas čeka u to Tvoje vrijeme.
Dok ne dođe do toga daj nam mudrost i strpljivost u čekanju i nadanje u bolje dane. Daj nam i onu nevinost malog djeteta koji vjeruje obećanjima svoga Oca. Podari nam i onu dubinu poniznosti da je ne izgubimo kad se stvari poslože. Odgajaj nas za te dane, da izrastemo spremni za ono veliko za što si nas stvorio i predodredio.
Jer mi bi sad sve – i posao i ljubav i osvojiti čitav svijet i poletjeti visinama. A ne ide, jer Ti znaš da nismo spremni. Jer Ti znaš da nije dobro za nas. Jer Ti znaš da nas neće učiniti sretnim i da neće biti za naše spasenje i na Tvoju slavu.
Daj nam ne smatrati nemogućom životnom misijom postati svetim u današnje vrijeme. Daj nam se radovati životu. Daj nam se zaljubiti u život. Daj nam zaraziti druge svojom radošću. Daj nam spoznati Ljubav.
I na koncu, kad shvatimo da je ipak sve išlo onako kako je trebalo ići – nemoj nam zamjerati, ta znaš koliko smo maleni i grešni, ta znaš našu slabost i nevjernost. Oprosti nam i prije nego se dogodi, privij nas sebi i ne puštaj nas.
Teško nam je nekada sve shvatiti i prihvatiti, pogotovo kad nas zapljusnu valovi negativnih misli o tome kako ne možemo više, kako ne vrijedimo i kako nismo stvoreni ni za što i ne vidimo smisao postojanja. Oprosti nam i tada i ne puštaj nas. Čekaj nas da se vratimo na koljena govoreći: “Bio si u pravu! Posložio si kad je trebalo. Hvala Ti dragi Oče moj!
Marija-Zorka Vasilj