Svi smo valjda imali te neke rečenice, riječi, dijelove pjesama za koje bi se katkad uhvatili i koji bi nas držali jer su opisivali neko naše stanje, našu osobnost, naš život. Tako sam se, ne tako davno, uhvatila za ovu rečenicu: Ljudi se izgube u nepodnošljivoj lakoći življenja.
Ako ti je zaista teško, ako lutaš i tražiš se, ako ti se život čini kompliciran i nedokučivo ga je teško živjeti, samo probaj, pokušaj jednu stvar: Budi Isusov! Budi Marijin! Sva lakoća tvog i mog, našeg življenja krije se u Njima. Odluči se danas uhvatiti rukama Isusu oko vrata, da te On nosi, da te on tješi, da trči s tobom kroz najljepše cvjetne livade tvog života – jer koliko ti ljepote želi pružiti kada si u prijateljstvu s njime.
Ne boj se živjeti. Ne boj se biti svet. Samo želja, dragi prijatelju, jaka želja da promijeniš čitav svoj život iz korijena – Bogu je dovoljna. Stvorio te bez tebe, ali ne može te spasiti bez tebe. Uhvati se za njega i dopusti mu da te nosi kroz život i tako upoznaj njegovu lakoću i jednostavnost.