Među brojnim prijateljima i poznanicima otprilike napamet znam kako koji reagira na naše susrete i kako se tko pozdravlja te kakav pristup imamo jedni prema drugima. No neki dan mi je po prvi put zazvonilo pitanje koje je dotični brat oduvijek i svakome upućivao s posebnim naglaskom i gledajući u oči sa stvarnim zanimanjem za odgovor. Jednostavno: Kako si?
Ako bih slučajno odgovorila: Dobro je sve, Bogu hvala! – dobila bih pitanje s još prodornijim pogledom: Kako si stvarno? Nešto u tom pristupu i zanimanju, očima koje se stvarno zanimaju za odgovor uvijek bi me dotaknulo da bih se i sama zapitala kako sam… Od tog dana razmišljam kako je teško nekome priznati kako si stvarno. Kako je teško zaći u sebe i iskopati one najtamnije i najprljavije dijelove i izreći ih naglas jer nije bitno kako si, svakog nešto muči, ima i gorih stvari. Još je teže čuti nekoga kada u onome izrečenome: Dobro! skriva bol koja ga ubija.
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
Ljubiti. Podnositi drugoga u ljubavi, ako već ne izgaramo od sreće u prisutnosti te osobe. Prihvaćati. Grliti mane. Čuti nijemi vapaj. Biti tu.
Bližnjega. A tko su moji bližnji? Formula je jednostavna. Moja braća i sestre, a svi smo mi braća i sestre u Kristu – dakle svi. Nije jednostavno prihvatiti ni rođenog brata i sestru kamoli tamo nekog tko te živcira na maksimalno. Živciram li ja svog Brata s toliko puta ponovljenim grijesima?
Kao sebe samoga. Volim li ja sebe? Pitam li ikada sebe samoga kako sam? Jesam li ja sebi prijatelj? Ljubim li sebe? Mogu li ljubiti bilo koga ako sebe ne znam ljubiti? Kako se ljubi sebe, a da nisam egoist? Nailazim na problem prihvaćanja sebe. Lako je za druge… A opet, ako sebe ne volim, volim li uistinu druge?
Smatram da je spomenuti prijatelj moj bližnji. Iako se vidimo u godini jednom, njegovo zanimanje za ono najbitnije u meni – moju dušu – daje mi do znanja da me ljubi kao svoga bližnjega, i da me ljubi kao sebe samoga. Moje razmišljanje o jednostavnom pitanju me uzburkalo da se svaki dan nastojim pitati: kako sam? i svakodnevno prihvaćati sve moguće varijante tog odgovora jer sve sam to ja. Najvažnije od svega, trudim se drugima postaviti isto pitanje s iskrenim zanimanjem za odgovor i spremnošću za ljubiti.
Sljedeći put kada postavite nekom ovo pitanje, sebi ili bilo kome drugom, potrudite se unijeti zraku ljubavi i zanimanja. Možda po prvi put čujete nešto što godinama slušate, možda prepoznate svog bližnjega koji vas ljubi. Možda postanete sami sebi bližnji. Možda se sjetite i Prijatelja koji vas svakodnevno na milijun puta kroz toliko načina i ljudi pita: Kako si?