Hvaljen Isus i Marija dragi čitatelji naše stranice, evo u subotu 15. rujna održalo se još jedno druženje frama, ali ovaj put ulogu gošća smo preuzeli mi pošavši u Ružiće. Kako bi vam što vjernije opisali našu subotu i druženje moramo vam reći par riječi o toj maloj, možda ne i tako maloj frami velikog srca. Broje oko devedesetak članova uključujući glasnike, vodi ih predsjednica Petra, a duhovni asistent im je fra Tomislav Jelić porijeklom iz našeg Širokog. Njihova frama ove godine slavi punoljetnost jer su osnovani baš 2000. Godine. Kako smo već rekli oni su frama jednog veselog i velikog srca koje su nam pokazali svojim dočekom, čim smo ih ugledali počeli su nam mahati i veselo pozdravljati. Iako je vrijeme pomalo bilo tmurno, nitko u toj prostoriji nije mogao osjetiti ni malo straha i nervoze. Pozvali su nas unutra i udobno smjestili. Pomolili smo se i zahvalili Bogu što smo živi i zdravi stigli, te da sklopimo mnogo više od poznanstava; prijateljstva koja će vječno trajati. Predsjednica Petra sa svojih tridesetak framaša pokazala nam je predivne pejzaže i okolicu oko crkve, kao i stoljetni hrast, malu štalicu koju je napravila građevinska sekcija te drvo koje su zajedno s još jednom framom posadili 2003. Godine na proslavi primanja i obećanja. Upoznavanje smo započeli tako što smo se podijelili u dvije skupine, jedna skupina bi na balon trebala napisati, spol, boju kose, očiju i svoju visinu. A svaka osoba iz druge skupine trebala je uzeti po jedan balon i pronaći osobu čiji su podaci na balonu. Bilo je pomalo teško, ali svatko je na kraju imao svoj par. A onda razgovor, u nekih deset minuta parovi bi razgovarali, te bi doznali sve moguće jedno o drugome, svatko morao se i predstaviti „žiriju“ koji čine svi ostali parovi.
„Najljepše od svega bilo je to što nas ništa nije ometalo, nikakve trgovine, supermarketi i slično. Samo mi, framaši iz Ružića, i naša ljubav prema Franji; svi smo tu baš kao i Franjo ludi za Kristom i ludi za Krista.“
Ubrzo nakon predstavljanja uslijedilo je ono pravo druženje; glazbe, smijanja, plesa i pjesme nije ne nedostajalo. Zajedno kao jedno, za samo jedno; LJUBAV. Druženje se nastavilo sve do zalaska sunca, a onda smo pošli okrijepiti duh i dušu. Fra Tomo je započeo misu, a glazbena sekcija frame Ružići i naše frame uveličala je slavlje trostruko. Nakon mise održano je klanjanje koje je jednom rječju bilo božanstveno.
„U tim trenutcima nismo mislili da je Bog tu s nama, jednostavno smo znali.“
Polaganjem ruku na naša grešna tijela fra Tomo je završio molitveni program u kojem smo razmatrali sve one materijalne ovisnosti, sve naše nesavršenosti koje su perfektno savršene, ali nam je društvo nametnulo da nisu. Odrekli smo svega onoga što nas zarobljava i ispovjedili svoju vjeru. I ponovno nakon što smo izišli u crkveno dvorište nastavili smo s pjesmom veličajući Krista, svakako je bilo preteško napustiti takve ljude i slegnuti dojmove, ljubav koju tada osjećaš osjetiš malo kad. Iako je povratak kući bio planiran oko 20:30h u Široki smo stigli oko deset sati. Hvala Bogu na svemu, nemamo što drugo osim reći. Hvala i Ružićanima i Ružićankama koji su nam pružili osjećaje kao i doma. Nadamo se da ćemo ovo što prije ponoviti, ali da ćemo domaćini biti mi.
„I tako dok čekaš ondje na kolodvoru, sam, shvatiš koliko zapravo nisi samo. Shvatiš koliko si danas ljudi upoznao koji su jednaki tebi, koji jednako veličaju život kao ti, ali najbolje od svega shvatiš koliko te zapravo Bog ljubi.“
Objava preuzeta sa: frama.ba