Za sv. Franju je Euharistija bila život, a to možemo pročitati u njegovom Pismu općem saboru braće:
Neka čovjeka prođu trnci,
neka se potrese cijeli svijet
i neka nebo kliče,
kad je na oltaru u rukama svećenika Krist, Sin Boga živoga.
O divne li veličine i neshvatljive počasti!
O uzvišene poniznosti!
O ponizne uzvišenosti,
da se Gospodar svega, Bog i Sin Božji, toliko ponizi
da se radi našega spasenja sakrije pod neznatnim likom kruha!
Pogledajte, braćo, Božju poniznost
i izlijte pred njim svoja srca.
Ponizite se i vi, da vas on uzvisi.
Ništa, dakle, svoga nemojte zadržati za sebe,
da vas cijele primi onaj, koji se vama cio predao.
Iz ovih riječi vidimo kako je u Euharistiji sv. Franjo bio prisutan cjelovito: svojim mislima, osjećajima, željama i molitvama.
Kroz ove velike dane kako možemo slijediti primjer sv. Franje? Pripreme za slavlje Uskrsa većinom uključuju i neke napetosti, ali nastojmo uistinu usmjeriti svoje slavlje na Euharistiju. Na kraju krajeva to i jest vrhunac našega slavlja bez kojega obiteljski ručak i druženje, osobni doživljaj ili susreti s nama dragim osobama nemaju smisla.
U evanđeoskim izvještajima o Isusovu uskrsnuću možemo primijetiti kako je puno užurbanosti, kako mnogi trče. A užurbanost i trčanje odlika je mladih ljudi. Današnji nositelji vijesti o Isusovom uskrsnuću ste vi mladi. Međutim, da bi nešto naviještali trebamo to upoznati i biti sudionici toga događaja. To je ono što nam omogućuje Euharistija. Neka nam baš ovaj Uskrs bude poticaj da poput apostola Petra i Ivana “potrčimo” na grob i vidjevši da je prazan da povjerujemo. Jer Isusovo uskrsnuće nije suprotnost našoj ljudskoj praznini, ono ispunja upravo tu prazninu. Isusovo uskrsnuće nije nešto suprotno našoj ljudskoj slabosti, jer vidjeli smo na Veliki Petak da On baš kroz tu ljudsku slabost, odbačenost, izruganost i ostavljenost ostvaruje spasenje. Uskrsnuće ne pobjeđuje Križ, patnju i muku nego ju podiže iz naših ljudskih mjerila i daje joj smisao, nudi Život Vječni. Tamo gdje mi vidimo smrt, Isus uskrisuje. Tamo gdje mi vidimo prazninu, Isus ispunja.
Neka ti to bude na pameti kada promatraš svoju prazninu i svoje slabosti. Ono što ti ne možeš sam promijeniti, što ne možeš ni prihvatiti, Isus ljubi i može preobraziti u tvoj novi početak.
Jednako tako kad budeš promatrao slabosti i praznine drugih. Nemoj žuriti s osudama i kritikama. Povjeruj poput Ivana i Petra da Isus može ljudsko srce izliječiti i baš u najvećoj bijedi može nekoga dotaknuti, izdignuti ga iznad propasti.
Riječ Pasha označava upravo to: prelazak preko! Izraelci su prešli u Izabranu zemlju kroz Crveno more i pustinju. Isus je prešao u Vječnost preko Golgote. Jednako tako i mi, možemo kroz naše ranjene odnose, kroz strahove od bolesti i patnje, kroz razočaranja i izdaju prijeći do zajedništva s Kristom. Kako? Zar nam nije ostavio Sakramente da se pokajemo, da opraštamo i da ljubimo Njega i jedni druge.
s. Matija Pačar