Siječanj, kažu najdepresivniji mjesecu godini – „ponedjeljak“ godine koji bi vrlo rado prespavali ili lagano preskočili. S druge strane, početci su ljudima uvijek dragi. Ova godina se nekako forsirala sa svojim početkom jer bi trebala donijeti sve ono što je prethodna „odnijela“. Slobodu, npr. Pitala sam se je li stvarno vjeruju da će pomjeranje kazaljki s 11:59 na 00:00 donijeti nešto novo…
Planovi na početku godine nemaju smisla ako nisi u miru s Njim i sa samim sobom. Potražila sam citat kojeg sam toliko puta upotrijebila, i zanimljivo da sam ga prije 6 godina također iskoristila u siječnju:
„Svatko je sebe zarobio onim što je jače od njega. Ima samo jedna sloboda, samo jedna uzvišena vlast: gospodariti nad samim sobom!“. Ovaj put bih nadodala još jedan biblijski: „Grad razvaljen i bez zidova – takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom“ (Izr 25,28). Mislim da je ovo vječna borba svakog čovjeka, upoznati sebe i pokušati se dovesti u red. Nama kršćanima je olakotno to što imamo cijeli niz uputa i savjeta koje „samo“ treba pokušati usvajati. Kako uspjeti sebe dovesti u red i živeći po pravilima biti slobodan? Baš kao i siječanj – jedva dočekan, a opet željan preskoka – pravila i sloboda zvuče kao antonimi. Često se za našu vjeru kaže da je ograničavajuća, puna zabrana i granica, staromodna i dosadna, a s druge strane toliki ljudi dožive slobodu kada je upoznaju. Gdje je kvaka?
Promatrajući samostane i redovnike, svećenike i Bogu posvećene osobe shvatila sam da svi imaju jednu zajedničku stvar – red i organizaciju. Sve ima svoje vrijeme – rad, molitva i odmor. Poznato je tko upravlja čim i tko je zadužen za određene stvari; kad se to obavlja i kako. Određeni „red“ koji nosi svoju karizmu i pravila. Nerijetko vidimo da tamo gdje su stroža pravila i red, ljudi su sretniji. Prkos u meni uvijek vrišti: „Samo da ne moram i sve ću!“, ali što ako nešto moram? Što ako mi je za gospodariti nad samom sobom stvarno potreban red – prvo onaj unutarnji, a da bih postigla unutarnji, potreban je i onaj izvanjski. Odraz prostora u kojem živimo često (ne uvijek) je odraz prostora naše duše. Pa zašto se ne bih potrudila svaki dan uraditi nešto za prostor u kojem živim? Za koji mjesec sve može biti u nekom redu, pa mogu krenuti dovoditi i kritične odnose s ljudima oko sebe u novo stanje. Možda mogu započeti s nečim što me toliko živcira kao navike/tijelo/odgađanje…, i tako malo po malo početi upravljati vlastitom slobodom. Svim onim što mi ne da mira i muči me. Ne želim biti razvaljen grad i dopustiti da me zarobi bilo što osim slobode. Zato se trudim svoju narav krotiti disciplinom i redom, sljedeći Njegova pravila. Ponekad će to značiti da baš ništa neće biti onako kako sam isplanirala, a ponekad će biti mučno slijediti napraviti sve ono što moja današnja „To do“ lista ima. Ali sve dok je svaki moj naum ukorijenjen u Njemu, ishod nije bitan.
Na početku još jedne godine želim svima, prvenstveno sebi, da upoznamo slobodu djece Božje. Da svaki naš „kreativni nered“, „spontano djelovanje“ i „pravila su tu da se krše“ ne budu izlika nego duboko ukorijenjeno povjerenje da Onaj Gore iz svega može izvesti red, onaj životni u kojem sve ima smisao. Sam Isus kaže da nije došao ukinuti zakon (red) nego ga dopuniti (usp. Mt 5,17-19) pa neka nam On bude putokaz kako upoznati sebe i ovu godinu nadopuniti pravilima koja će nas učiniti spontanima i naučiti vladati nad vlastitim ja da bismo bili slobodni za sve ostalo.