Trideset tisuća mladih na jednom mjestu, zvuči nemoguće? Kad sam prvi put čuo za SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI, i kada su me pitali hoću li ići, dugo sam razmišljao, ali sam na kraju ipak odlučio otići, da sam vidim što je to. Pričali su nam stariji framaši kako je to predivno iskustvo i da bi svi trebali to osjetiti. I zaista su bili u pravu, taj susret ne samo da je bio dobar, već je bio savršen, od samog dolaska u obitelj, u kojoj smo odsjeli, pa do završnog koncerta.
Jedan od razloga zašto sam pošao na taj susret bio je taj grad heroja – Vukovar. Svi znamo da je to grad u kojem su naši vjerni branitelji ostavili svoje živote i obranili našu domovinu, našu lijepu Hrvatsku. Vukovar je uistinu bio najbolje mjesto koje se moglo izabrati za održavanje ovog susreta, jer sam osobno ovim susretom shvatio pravu važnost grada Vukovara. I siguran sam da su i svi mladi koji su bili tamo postali svjesniji te žrtve. Mislim da je Vukovar pomogao da se svi zabavimo i pokažemo sretna lica u gradu koji je prije 25 godina pretrpio strašne stvari, pomogao nam je da ljubimo Krista cijelim srcem. Taj dan nije bilo tuge, ponijeli smo radosna srca s Memorijalnog groblja prema oltaru, mjestu koje vodi u vječni život.
Uistinu mi je drago što sam otišao na ovaj susret, jer sada sam mogu posvjedočiti da je to jedno predivno iskustvo, nešto što ću pamtiti cijeli život. Već prvi dan kada smo došli u Osijek, mjesto gdje smo odsjeli i s nestrpljenjem iščekivali nedjeljni susret u Vukovaru, bio je predivan. Kada bi mi netko spomenuo Slavoniju pomislio bih na veliku pustu ravnicu, ali sada sam shvatio da zapravo tu veliku ravnicu ispunja Božja milost i ljudi koji su otvoreni Njegovoj milosti. Obitelji koje su nas trebale primiti dočekale su nas na trgu ispred katedrale Sv. Petra i Pavla, osmijeh na njihovim licima govorio je više od riječi. Taj jedan dan bio je dovoljan da shvatim koliko su Osječani ljubazni ljudi. Bogati program u katedrali pokazao nam je da su se Osječani dobro pripremili dolasku mladih u njihov grad, i predstavili ga onako kako je dostojan. Možda mi sada nećete vjerovati, nisam ni ja vjerovao kada su mi pričali, ali svakako pokušajte otići na jedan ovakav susret, shvatit ćete o čemu sam pričao.
Možda ćete biti umorni, nenaspavani, ali kada vidite rijeku ljudi, i kada shvatite da je Krist, naš Gospodin, okupio toliki broj mladih, i da su sva ta srca otvorena Njegovoj milosti, umor, glad, spavanje, ništa vam neće biti na pameti, osim Isusa koji nas je okupio. Dok sam bio na ovom 10. SHKM u Vukovaru, gledajući u rijeku Dunav i u tisuće mladih, shvatio sam što zapravo znači to geslo “Krist, nada naša”. Shvatio sam da je Isus jedino što je i treba biti naša nada, da se samo u Njemu krije tajna istine i vječnog života. Koliko god mi tragali za nadom u ovom svjetovnom, slijedili ono što slijedi većina, nećemo znati što je to prava nada, nećemo upoznati pravu nadu dok ne upoznamo našega Gospodina Isusa Krista. Već sada s nestrpljenjem iščekujem idući SHKM u Zagrebu, na koji ću, nadam se, ići. I još da završim sa stihovima himne ovog SHKM;
Krist je naša nada, pjesma i snaga, otkucaji srca naših, to je Njegov glas, mi smo vjera živa, mi smo srce Krista, koje ljubav daje svijetu, daje na spas…
Filip Pešorda, Frama Ružići