Ove nedjelje, Evanđeosko čitanje je bilo ono o Isusovom prvom čudu. Svi vjerujem znate da je to čudo pretvorbe vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je, kada je čuo da je mladencima ponestalo vina, naredio da mu se donesu posude pune vodom koje je on zatim pretvorio u vino. Ravnatelj stola koji je probao to vino, ustvrdio je da svi mladenci na početku iznesu gostima dobro vino, te da se kako se svatovi bliže kraju, iznosi postepeno sve lošije vino jer su svatovi već pomalo pijani, ali ovdje su mladenci najbolje vino ostavili za kraj.
Ukratko, to je Evanđelje ove nedjelje, Evanđelje koje na prvi pogled govori o nekom ne toliko bitnom čudu. Evanđelje je to, koje ni za mene do sada nije imalo neko pozadinsko značenje, osim što je govorilo o prvom Isusovom čudu. Ni u samom čudu pretvorbe vode u vino nisam tražio neko pozadinsko značenje. Ipak, ove nedjelje, za vrijeme propovijedi, pronađoh ga.
Životni problemi su razni, bilo da je pritisak na nama uzrokovan školskim, fakultetskim ili poslovnim obvezama. Možda smo pod stresom zbog pritiska vršnjaka ili nam pak probleme stvaraju neke druge stvari i odnosi. Nažalost, u svim tim situacijama, ljudima sve više i više postaje običaj da se tek kada dođu pred liticu obraćaju Bogu s molitvama i nadom u bolje sutra koje treba doći od Njega. Isus na primjeru pretvorbe vode u vino pokazuje da je i to moguće, da će nam Bog pomoći u bilo kojem trenutku našeg života, ali da naš odnos s Bogom ne treba biti temeljen samo na tome da mi tražimo, a da nam Bog daruje. Mladencima je ponestalo vina i preko Marije je ta poruka došla do Isusa. Isus tada pretvara vodu u vino, a to vino nije bilo razvodnjeno i blago, nije bilo kiselo i pokvareno, bilo je najljepše i najbolje vino koje su svatovi do tada vidjeli i okusili. Nije cilj ovog čuda bio omogućiti opijanje ljudima koji su došli u svatove. Cilj je bio poruka ljubavi i poruka vjere. Na primjeru ovog čuda vidimo kako često u životu naša vjera, naša ljubav prema Bogu postane razvodnjena. I tek kada to shvatimo, obraćamo se Bogu i očekujemo od njega da tu vodnu ljubav pretovri u puninu ljubavi, u vino.
Kada u životu ponestaje nade i utjehe, kada stvari nisu onakve kakve želimo da budu i kada mislimo da smo na svijetu sami, obraćamo se Bogu da vodu naše vjere pretvori u vino. Bog neće dopustiti da ostanemo bez žara vjere i u bilo kojem trenutku će se smilovati i učiniti nam čudo koje će nam opet vratiti nadu i ljubav u Njega. Ipak, bilo bi lijepo da s vremena na vrijeme i samo provjerimo svoju vjeru, a ne čekamo da drugi kažu „Vina nemaju!“, pa da se naša vjera obnovi i prije nego postane blaga i vodna, da ostane čvrsta i ustrajna. Zagovor Marije kod svog Sina će uvijek biti jak, kako je bio za mladence, tako i za nas, ali nemojmo čekati čuda da bi nam vjera bila jaka.
Mario Rajič