Prošlo je dosta vremena od kada sam pisala na ovu temu. Plan je bio da ću već sljedeći mjesec imati novu kolumnu prepunu zanimljivih činjenica i spoznaja, no život je malo drugačiji kada si mama, a vrijeme nekako bježi, i evo, nakon dugo vremena opet pokušavam sabrati misli o ovoj temi, s totalno novim spoznajama. Nije li naš Bog čudesan?
Mama, što znači da je nešto čisto? – upitala me moja curica.
Znači da nije prljavo.
A što znači da nije prljavo?
Znači da nije zaprljano nečim, ne nalazi se u neredu, nije razbacano, posloženo je.
Ovdje ću stati jer količina pitanja koju djeca u određenoj dobi mogu postaviti proporcionalna je definicijama čistoće kod nas katolika.
Biti čist. Kako to zvuči lijepo. Idilično. Sveto. Sjećam se kako sam se kao mala baš voljela okupati subotom i leći u čistu, mirisnu, netom promijenjenu posteljinu. Bilo je nešto posebno u tom osjećaju.
Biti čista. Kako zvuči teško i nedostižno. Daleko. Imam osjećaj da sam čista tek nekoliko trenutaka nakon svete ispovijedi i onda, tek tako se uprljam mislima, riječima, djelima, propustima.
Koliko nečista mogu biti, na svim područjima, a opet, onaj lukavi rogonja, najčešće zadire tamo gdje je ljudsko tijelo u pitanju. Zašto? Tijelo Kristovo – zvoni mi u ušima. Baš zato što je naše tijelo hram Duha Svetoga. Jer je uzvišeno toliko da je sam Bog sišao i uzeo naličje čovjeka, nastanio se među nama.
I tu se opet vraćamo na predbračnu čistoću – zašto? Zato što u braku uvidiš koliko vrijedi.
Spomenula sam to da nitko nigdje ne uči i ne tumači o bračnoj čistoći, barem našim područjima. Ali baš to je najvažnije pitanje koje ćete jednoga dana raspravljati u svom braku. Upravo zato je predbračna temelj bračnoj. Ali samo temelj. Kako već rekoh, ona se gradi. U njoj se učiš žrtvi, odricanju, strpljenju, odgađanju, umiranju sebi i vlastitim željama, odolijevanju požudi. Brak je predivan, zato i je uzdignut na razinu sakramenta. Ali je i težak i zahtijeva svakodnevni rad. A čistoća je štit koji čuva vaše zavjete i obećanje. Ona podsjeća da ćeš biti vjeran uvijek – i u dobru i u zlu. I u zdravlju i u bolesti. Ovo je odgovor na pitanje zašto.
Kako je živjeti? Kako već napisah – umirući sebi. Uh, koliko puta imam misli i želje koje su tako bezdušne, koliko sam zlopamatilo, pa zavidim, hvastam se kako sam ja napravila ovo, nadimam se kako se ja više žrtvujem, nepristojno tražim svoje, razdražljivo namećem da sam ja ta kojoj je teško, Istina me umara i razum sve objašnjava, a Ljubav mi ništa ne pokriva i ne vjeruje, prestaje se nadati i vjerovati i čak pomislim kako Ljubav može prestati. I onda se sjetim – Ljubav je odluka! Čista, sveta odluka. Plod molitve i čistoće – one misaone, predane u Njegove ruke. Bez skrivenih razloga i opravdanih motiva. (https://frama-hercegovina.com/cisto-srce-stvori-mi-boze/# Ovdje je link koji upućuje na kolumnu o čistoći srca)
Čistoća je toliko predivna da sve što kažem premalo je i previše je. Pa ću sada stati. I dalje otvorena za svako vaše pitanje i promišljanje, stavljam vam na srce molitvu za čistoću, tijela i duše.
Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!“
(Ps 51)
Antonia Primorac