Vatreni, kako ih šira javnost voli nazivati, su ovih dana ostvarili najveći uspjeh u povjesti hrvatskog nogometa. Jedan od najvećih uspjeha sporta na balkanu općenito. Biti drugi u „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“ sigurno nije mala stvar, a eto, na putu do tog uspjeha i njih i nas je cijelo vrijeme pratila ova pjesma, ovaj stih, …, „Nije u šoldima sve…“.
Što to, zapravo, znače ti šoldi? Nijhovo je glavno značenje novac, ali, zašto se ti nogometaši spominju novca, kad ga već valjda imaju dovoljno, pa par tisuća gore ili dole im sigurno ne znači? Jesu li ti šoldi možda nešto drugo? Ali što bi drugo mogli biti?
Šoldi jesu novac, ali su i puno više od tog istog novca. Šoldi, u ovom slučaju, označavaju svojevrsnu bahatost, oholost i škrtost onih koji iste te šolde „ganjaju“, pa im postanu sve. Označavaju opsjednutost novcem i opijenost moći, ali, u tim šoldima, kao što pjevamo, nije sve. Naprotiv, ne da nije sve, već je vrlo, vrlo malo toga vrijednoga što ćemo u njima naći. Teško je onom društvu i onom umu koji postaje opterećen šoldima i svime navedenim što ti šoldi predstavljaju. Teško je biti i živjeti u jednom takvom svijetu, a sami znamo da se danas naš svijet kreće i okreće prema zvuku novca. Ipak, na jednom vrlo bliskom primjeru, vidjeli smo pobjedu zajedništva i snage prijateljstva nad šoldima. Vidjeli smo jedan veličanstveni trijumf u koji smo svi vjerovali i željno ga isčekivali, ali ni u snu ga nismo ovako lijepo dosanjali. I dobro, neka tog trijumfa, neka te pobjede, ali će ona postati Pirova ako ju ne budemo ponavljali iz dana u dan u vlastitom životu. Ako svaki dan iznova ne budemo radili sve što je potrebno da naš život ide u dobrom smjeru, čemu onda ova jedna pobjeda?
Novac je bitan i naravno da vam nitko ne može reći da ga se u potpunosti ostavite jer je takvo što danas gotovo nemoguće, ali ono što je moguće je da ne postanemo robovim tom istom novcu i uspjehu. Moguće je i sasvim izvedivo ne postati rob „šoldima“. Moguće je i sasvim je izvedivo dan provesti s prijatlejima, s obitelji, uživati u onim lijepim stvarima koje nekad i ne vidimo jer smo toliko zasljepljeni „ganjajući šolde“. Treba iskočiti iz okvira društva i postaviti svoje granice i svoja mjerila koja neće imati veze sa šoldima, jer „Nije u šoldima sve“ i nek nam nikada ne bude. Veselje je, zapravo, vrlo često obrnuto proporcionalno istim tim šoldima, samo, istinsku sreću i nesavršeno veselje treba prepoznati. Kako? Vrlo teško. Ipak, iz vrlo bliskog primjera vidjeli smo da i biti drugi ponekad nije loše. Biti drugi, a znati da u šoldima nije sve, e iz toga već možemo dosta naučiti…
Mario Raič