S tekstom ove kolumne kasnima dva dana. Već sam neko vrijeme planirao o čemu ću pisati i što ću to reći. No, problem je što su se planovi obično događali navečer kada bih legao u krevet pred spavanje. U kontekstu mojih ostalih planova, plan o pisanju kolumne bi se svrstao među mini-planove. Jer, u svojim večernjim planovima sam osvajao svijet, imao izvrstan prosjek na faksu učeći nekoliko sati dnevno, igrao najbolje u svojoj rukometnoj ekipi ili sam putovao svijetom novcem koji sam lako zaradio. Stvarno, konstrukcija mog života u večernjim planovima je bila blizu savršenstva.
Kao što to obično biva sa savršenim planovima, propali su brže nego što su se pojavili. Jutarnja volja nekada zna biti toliko slaba da teško ustanem iz kreveta, a o ostvarivanju sinoć osmišljenih planova da i ne govorim. Njih se redovito i ne bih sjetio ili bih našao savršeno dobra opravdanja zašto ne trebam krenuti u njihovo ostvarivanje. Jer, planovi za biti velik su predviđeni za nekog drugoga, a ja sam tu, mali čovjek u svojoj maloj sredini, zadovoljim se mrvicama i uspoređujem svoj život sa životima mojih vršnjaka, pronalazim sličnost i ostajem takav, naravno, jer su svi ostali takvi.
Znamo odsanjati snove i žaliti za njihovim neostvarivanjem, ali plan za ostvarivanje snova uvijek odgađamo. Imamo plan promijeniti svoje ponašanje, ali tek za neko vrijeme, jer smo sada ili učenici ili studenti ili smo bez posla ili neoženjeni. Promijenit ćemo se na bolje kada završimo fakultet, zaposlimo se i oženimo. Pobožni ćemo biti kada u starosti ostanemo sami. Sada stvarno nemamo vremena Bogu posvetiti veći dio dana. Naravno, redovito ćemo ga zazvati pred ispit i svaku stresnu situaciju, ali posvetit ćemo Mu se kad ostarimo. Kamo sreće da uspijemo pohvatati konce života kada mislimo da je za njih došlo vrijeme. Možda tada već može biti kasno da se sjetimo što je ono bio naš plan i naš san.
Linija manjeg otpora. Životna formula kojom danas živimo. Ne sumnjam da većina vas ima slične večernje planove mojima. No, kada sutra shvatimo da put kojim se dolazi do zacrtanih ciljeva nije lagan i da i nas pripada nositi naš križ, često odustajmo od tog težeg puta i tražimo prečace. Postaje mi jasna ona izreka da je i “put do pakla popločan dobrim namjerama”. Ali namjerama koje su se ostvarivale na pogrešan način, redovito lakši način. Možda ste mnogo puta čuli rečenicu: “Ne zaboravi se pomoliti večeras, jer Bog te nije zaboravio probuditi jutros.” Svako jutro nam je darovano kao početak idućega dana. Ne vjerujem da nas je i jutros Bog probudio i darovao nam ovaj dan da ga potratimo. Dao nam je priliku za život, iskoristi je već danas, ali na pravi način. Iskoristi svoje talente, pomoli se, zagrli svoje prijatelje, iznenadi svoju djevojku, poljubi svoje roditelje i reci braći i sestrama da ih voliš. Već danas imaš priliku za to!
– Tomislav Gašpar