Imala sam sedam ili osam, te godine oko ovih dana, na stepenicama pred ulazom crkve, u hladu mlade lipe. Mislila sam da sam dovoljno velika da sama prostrem mali ručnik porubljen cvjetićima, sjednem sva važna i ozbiljno kao starija sestra kažem sad se treba kleknuti.
Prvi sam put u svom malom životu stajala blizu tako krupne žene, u neobično šarenoj, dugoj haljini sjajnog satena, mojim očima do tada neviđenoj, kose spletene u stotine sitnih pletenica i skupljene na vrh glave u krug malo iznad čela, očiju krupnih i tamnih a kože još tamnije, puno tamnije nego je itko od nas imao. Mislila sam u sebi kako meni mama nikad tako nije splela kosu, svi su mi već tada govorili da je imam dovoljno i sebi i posuditi. Gledala sam joj u oči. Takve boje sam do tad vidjela samo na filmovima.
Gledala sam joj u ruke. U njezine prste i nijanse svjetlije boje unutrašnjosti dlanova.
Molila je zatvorenih očiju. A onda pogledavala u mene. Dugo i bez treptanja. Gledala sam kao dijete, jer to sam i bila, očiju raširenih, buljila skoro nepristojno.
Slegnula se još malo bliže i iz svoje ruke pružila malu plavu krunicu, desetak okruglih zrnaca drveta obojanih u plavo, s malim križem. I nije to bila krunica kakvu imamo kući, ta plava je bila toliko neobična i u mojim očima nikad prije oslikana. Rekla je nešto kratko, taman toliko da u glavi pretražim riječi po radnoj bilježnici engleskog za drugi razred.
Blue. Plava? Moji oči su plave. I sestrine. I mamine. Ne bi da je to nešto čudno. Pa postoji još ljudi s plavim očima. I ovdje oko nas.
– Gospine oči su plave.
Kao da je tako nešto rekla ona. A ja na to nisam rekla ništa.
Tražila sam prvu sliku da vidim jesu stvarno Gospine oči plave boje.
Sinoć su ponovno pod malim komadićem neba Podbrda pun mjesec na trenutak pokrivale šarene zastave zemalja svijeta, kamen obasjavale tisuće svjetiljki, zrak još više grijali blizina i dah svih koji su sa svojim željama, snovima, nadama, čežnjama, velikim strahovima tražili Gospine plave oči.
40 godina;
tisuće jezika, tisuće dalekih zemalja, tisuće i tisuće sklopljenih ruku, bosih stopala, krunica, tisuće i tisuće minuta pribranosti ispred vrata ispovjedaonica…
40 godina;
tisuće tona Božje milosti, oprosta, suza, blagoslova, isprošenih molitava, zahvala, dolazaka i odlazaka, traženja i nalaženja…
40 godina
mirisa pred oltarom.
40 godina
zlatnih zalazaka sunca.
40 godina
gledanja u Gospine oči.
40…
Ivana Milićević