Lijep i sunčan vikend. Vikend kao stvoren da shvatiš smisao postojanja Frame. Tako je i bilo. Sve je počelo 6. travnja polaskom ispred spomen-bazilike u našem suncem okupanom Tomislavgradu. Nas četrdeset i dvoje krenulo je put Međugorja, a putem nas je i dalje pratilo sunce. Kao da nam se smiješilo i željelo reći: “Sretan vam put!” Osvijetlilo je i naše raspoloženje i u autobus unijelo framašku radost i smijeh. U Kući mira su nas dočekali s osmijehom na licu i lijepim riječima. Naš fra Sretan nas je upoznao s rasporedom seminara, a potom smo slavili svetu misu. Sve svete mise na seminaru framaši su obogatili čitanjem i pjevanjem. Fra Sretan je propovijedao o povjerenju u Boga i u druge te o važnosti slušanja. Uslijedilo je predavanje o sv. Franji, Frami i pozivu. Fra Sretanu je pri predavanju pomogao bivši predsjednik naše Frame, Josip Stanić, koji je s nama podijelio svoja iskustva. Ostatak večeri je obilježilo cjelonoćno klanjanje tijekom kojega su framaši imali priliku razgovarati s Kristom i predati mu svoje molitve, zahvale, želje i probleme.
U novi dan ušli smo jutarnjom molitvom. Kasnije je fra Sretan imao predavanje o ekranu. Stavio je naglasak na to što moderna tehnologija radi čovjeku. Zatim smo imali rad po skupinama. Pred framašima su se našli tekstovi iz Evanđelja jer smo shvatili da je mobitelima, računalima, televiziji alternativa Božja riječ. Božjoj riječi smo se vratili slaveći i svetu misu nakon rada po skupinama. Nakon malo slobodnog vremena, na red je došlo još jedno fra Sretanovo predavanje. Ovoga puta riječ je bila o dobru i zlu u čovjeku. Govorio je o tome kako je jako bitno da je čovjek svjestan dobra u sebi, ali da je bitnije biti svjestan zla u sebi. Potom smo imali priliku ostati sami sa sobom u šutnji koja je trajala sat i pol. Ova šutnja je jedno prekrasno iskustvo jer kada se malo smiriš, čuješ i osjećaš puno više.Šutnju smo kasnije prekinuli molitvom u kapelici. Fra Sretan je izgovarao nakane na koje bismo mi odgovarali molitvama Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Večer je obilježila zabava i igra. Framaši su se zabavljali igrama koje je osmislilo vijeće. Nakon igri, imali smo malu zakusku poslije koje smo pjevali i plesali. Prije odlaska na počinak fra Sretan nam je svirao gitaru i pjevao. Pjesma je omamljivala i pozivala nas da pođemo na počinak, što smo i učinili.
Nedjelju smo također započeli molitvom. Zahvalili smo dragome Bogu na daru našega zajedništva i pravoga bratstva pa smo slavili svetu misu. Fra Sretan nam je u propovijedi dao jako korisne roditeljske savjete. Naposlijetku smo svi podijelili svoja iskustva sa seminara. Možda je to bio i najbolji dio ovoga našega druženja. Bilo je lijepih riječi, smijeha i suza radosnica.
Na kraju, svatko je u svome srcu ponio lijepe uspomene, bratsku ljubav i Kristov mir i blagoslov! Na povratku nas je osvijetlila neka jača i ljepša svjetlost od sunčeve. Bio je to Krist!
Emilija Drmić – Frama Tomislavgad