Tag:

#800.obljetnica

Zaprati, lajkaj, subskrajbaj i šeraj sv. Franju

2. ožujka 2026.

Kada nekoga zapratiš na društvenim platformama to najčešće pokazuje tvoje zanimanje za tu osobu ili sadržaj koji objavljuje. Kroz objave ti možeš pratiti nešto o toj osobi ali to još uvijek ne pokazuje da ju poznaješ niti da te taj isti sadržaj oduševljava.
Jednako tako pristupanje franjevačkoj zajednici, bilo Frami, OFS-u, pa čak i redovničkoj franjevačkoj zajednici izražava taj početni susret sa sv. Franjom. Možda te neka priča o sv. Franji dotakla ili si primijetio djelovanje mladih u svojoj župi i odlučio si biti dio te zajednice. To još uvijek nije završen proces jer uključivanje u zajednicu od tebe zahtjeva da se uključiš u Franjin evanđeoski zanos.

Dok promatraš razne objave i za neke želiš jasno reći da se s njima slažeš ili ti se jako sviđaju potvrdit ćeš to ostavljanjem svoga traga lajkanjem. To već govori o tome da te sadržaj koji pratiš na društvenim mrežama potiče na razmišljanje, da se ti s njim možeš zbližiti.
Tvoja prva obećanja u bratstvu jednako su tako tvoj javni pristanak na sadržaj koji Frama, OFS ili druga franjevačka zajednica nudi. Rekao si svoje ime. A to nije nebitno. Svojim si imenom potvrdio da te franjevačka duhovnost potiče na rast u vjeri.

Ulazeći još dublje u poruku i kvalitetu objava koje pratiš vjerojatno ti neće biti žao subskrajbati se. To znači da si spreman od sebe nešto izdvojiti kako bi redovito dobivao nove sadržaje i poticaje. Uključivanje u franjevačku duhovnost od tebe nešto traži. Nemoguće je biti kompletan u nečemu ako smo raštrkani na više strana. Pitanje franjevačke duhovnosti je: Jesmo li stvarno dovoljno upoznali sv. Franju ako stalno tražimo neke druge duhovne stilove života i molitve? Zašto nas Franjina jednostavnost toliko oduševljava, a onda ipak svoje molitve zakompliciramo? A sv. Franjo nas uči jednostavnoj molitvi, onoj koja se diše ponavljanjem zaziva “Bog moj, sve moje!”

Na kraju, vjerojatno ćeš rado podijeliti onu neku objavu koja te oduševila i koju želiš da i drugi vide, da budu oduševljeni. A jesmo li spremni šerati doista sv. Franju? Ne dijeliti se na neke bolje i lošije framaše nego živjeti ono što nam je Franjo ostavio. Pa ćeš tek onda svojim primjerom možda drugome podijeliti tu želju da se i on uključi u bratstvo svojim životom i da svoje talente ugradi u zajednicu.

Ne treba puno pričati, teoretizirati. Jer mala je razlika između teoretizirati i terorizirati.
Pokušajmo živjeti onoliko koliko možemo i istinski svojim srcem zapratimo Franjin odnos prema Euharistiji i Svetom Pismu, neka nas taj odnos oduševi da ga svakodnevno lajkamo, pa čak i da budemo spremni izdvojiti svoje vrijeme i svoje snage za njega. I podijelimo radost sv. Franje s onima koje susrećemo jer je to naše svjedočanstvo koje danas možemo ponuditi bližnjima.

s. Matija Pačar

2. ožujka 2026. 0 komentar

Fra Josip Stanić Kolumne Naslovna Novosti Opet taj Franjo slider

Iz Godine nade u Godinu sv. Franje

18. siječnja 2026.

Papa Lav XIV. na Bogojavljenje je zatvorio Godinu nade. Svega nekoliko dana poslije, 10. siječnja, proglasio je Godinu sv. Franje. Tako smo prešli iz jednoga jubileja u drugi. Nakon redovitoga jubileja koji Crkva slavi svakih 25 godina, ušli smo u posebnu godinu koja je proglašena povodom 800. obljetnice svečeva slavnoga preminuća. Apostolska pokorničarna objasnila je kako se proglašenjem Godine sv. Franje želi potaknuti na nasljedovanje Siromaška iz Asiza kako bismo se što više suobličili Kristu te kako ne bismo zanemarili odluke donesene tijekom Svete godine.

Zanimljivo je uočiti poveznicu i kontinuitet između ova dva jubileja. Iz govora o kršćanskoj nadi dolazimo k čovjeku nade. Iz teorije u praksu. Iz riječi u život. Upravo se u toj dinamici krije opravdanje našega čašćenja svetaca. Sveci su oni muškarci i žene koji su u svojim životima utjelovili sami Božji život. Tako su nam potrebni kako bismo konačno shvatili da nam Bog nije objavio tek neki nauk, zapovijedi ili upute za dobar život; On nam je objavio sama sebe, i to kako bismo bili u zajedništvu s Njime i postali poput Njega. Lica svetaca pokazuju ostvarenom tu Božju želju. Zato i sav nauk Crkve, kojega iščitavamo iz Svetoga pisma i Tradicije, možemo pronaći ostvarenim u životima svetih ljudi. Njihovi primjeri zrcale sve kreposti. Tako se i na primjeru sv. Franje može govoriti o kreposti nade.

I, nakon što smo toliko slušali o nadi, a možda i dalje ne znamo kako bismo jednostavnim riječima opisali tu stvarnost, možemo se – umjesto same teorije – poslužiti obraćenjem našega Serafskoga Oca. Ono čemu se kršćanin nada jest ni manje ni više nego vječni život. To jest velika nada naših života. Postoji Bog koji me ljubi. Odlučio sam mu povjerovati, upoznao sam Njegovu ljubav i shvatio da Njegova ponuda spasenja sadrži vječnost s Njim. On je već sve učinio kako bi mi omogućio ulazak u tu vječnost. Po svome Sinu, Gospodinu Isusu, uništio je grijeh i oduzeo moć smrti, uklonivši tako sve prepreke između sebe i nas. Vrata u vječnost otvorena su mi. Trebam jednostavno prihvatiti tu ponudu spasenja. Onda kad je prihvatim, shvaćam kako je nada aktivna krepost. Ona nije čekanje da se nešto dogodi. Ako se nadam životu vječnome, onda je sve ono što činim takvo da me približava tome životu. Nada preobražava čitav život.

Naši životi često su obilježeni malim nadama. One označuju naše planove i projekte u kojima za Božji plan spasenja možda i nema previše mjesta. Imati male nade, ovozemaljske nade, znači živjeti život ne pitajući se što Bog od mene traži. Na put obraćenja stupam u onome trenutku kada se uspijem otvoriti velikoj nadi. Kad shvatim da mi Bog nudi mnogo više. Upravo je takvo iskustvo prošao sv. Franjo. Obilježen malim nadama, ovozemaljskim, o tome kako će postati vitez i imati slavu ovoga svijeta, u vlastitim se neuspjesima i bolestima uspijeva otvoriti Božjem djelovanju i čuti pitanje: „Franjo, tko ti može dati više, sluga ili gospodar?“ Tada se počinje otvarati Božjoj ponudi spasenja i tražiti Njegovu volju pitajući se: „Gospodine, što hoćeš da učinim?“ U tome ustraje sve do konca života. Gospodin mu je pokazao put, a Franjo je bio otvoren Njegovu djelovanju dotle da je nada u vječno zajedništvo s Bogom nadrasla i nadjačala i strah od smrti. Svetac je već na ovome svijetu bio toliko otvoren Božjoj vječnosti, tako da je i sama smrt izgubila moć odvojiti ga od Onoga komu je povjerovao i postala jednostavnim prijelazom. Franjina radost pred licem smrti pokazuje kako je kršćanska nada uistinu nada koja ne postiđuje (Rim 5,5). Godina sv. Franje milosna je prilika da od našega Serafskoga Oca nastavljamo učiti kako se otvoriti toj velikoj nadi koja jest sama vječnost u zajedništvu Presvetoga Trojstva.

fra Josip Stanić

18. siječnja 2026. 0 komentar

Fra Marko Galić Kolumne Naslovna Novosti Opet taj Franjo slider

La Verna (povodom 800 godina od najdubljeg iskustva Božje ljubavi)

17. rujna 2024.

Posljednjih godina svog života bio si svjestan vlastitog neuspjeha. Upravu Reda predao si braći, a posvetio si se molitvi kako bi iznova tražio odgovor na pitanje koje te progonilo cijeli život – Gospodine, što hoćeš da učinim? Nisi bio zadovoljan prosječnošću i nisi dopustio da se uljuljaš u mišljenje većine. Znao si da se u masi ideali lako izgube. Zato su ti samotna mjesta uvijek bila prilike za povratak idealima, tj. jedinom zrcalu tvoga života – Isusu Kristu. Svojoj prvoj ljubavi. Jedino si u njega htio biti zagledan. Jedino si u njega bio zaljubljen. I uvijek ti je bilo malo njegove ljubavi. Htio si više. Htio si cijeloga Krista. Čežnja za Ljubavlju te dovela i na predivno brdo La Vernu, koju ti je poklonio grof Orlando kao prikladno mjesto za samoću i molitvu. Posvetio si se postu i molitvi kroz čedrdesetnicu pred blagdan sv. Mihaela. Uronio si u otajstvo Kristova križa. Skrivao si se u špiljama za koje si vjerovao da su nastale u onom velikom potresu za vrijeme Isusove smrti na križu. Ulazeći u njih, mistično si ulazio u samo probodeno Kristovo srce. I želio si se posve s njim sjediniti. U dubokim zanosima upravio si najsnažnije molitve. I La Verna postade nova Golgota. Proživljavao si iste osjećaje kao Isus na križu. Osjećao si svu bol i trpljenje Raspetoga, ali i ogromnu ljubav kojom je njegovo srce gorjelo dok je umiralo za nas. Kao odgovor na tvoje najdublje čežnje i iskrene osjećaje ugledao si serafa, anđela koji izgara od ljubavi prema Bogu gledajući i klanjajući mu se cijelu vječnost. U mističnom viđenju utisnu on u tvoje tijelo pet Isusovih rana. Bijaše raspet. U svitanju zore shvatio si da su ti ruke, noge i bok probodeni i da krv teče iz tih rana. Molitva za iskustvo Kristove boli bilo je tvoje shvaćanje, ali i shvaćane cijele srednjovjekovne duhovnosti, da se do potpunog sjedinjenja s Bogom dolazi preko trpljenja. Na La Verni si otkrio da se potpuno sjedinjenje događa po nutarnjem ognju Božje ljubavi koja se očitovala na križu. Tako Franjo prvenstvo ljubavi postade tvoj najbrži put do potpunog sjedinjenja.

Danas u svom hodočašću pođi na La Vernu. Pođi na brdo anđeosko, kako ga Franjo sam naziva. Promatraj Franju uronjenog u molitvu. Počni s njim moliti. S njim se zagledaj u Kristov križ. Isus umire na križu iz ljubavi prema tebi. Isus je žedan tvoje prisutnosti. On čezne za tobom. Nedostaješ mu kad si daleko od njega. I kada te svi odbacuju, kada sam sebe ne prihvaćaš, kada ostaneš sam, tada možeš iskusiti Isusovu ljubav. On te prihvaća takvog kakav jesi. Njemu si važan. On je radi tebe umro na križu. Radi tebe! Želi zadovoljiti tvoju glad za ljubavlju. Želi biti tvoje rame za plakanje. Želi biti uvijek uz tebe. Više nego što ti to možeš zamisliti. Budi danas uz njegov križ. Predaj mu svoje križeve. Podno njegova križa uči se prihvaćati. Samo prihvaćen križ može posvetiti. Samo prihvaćen križ siguran je put i do tvog Uskrsa. Predaj mu i svoje rane. Često krvare baš kao i Isusove. Neka ih on svojom ljubavlju zacijeli. Dopusti Isusu da danas previje tvoje rane. Dopusti mu da uđe u tvoju intimu. U područja tebe u koja nitko do sada nije ušao. U tame koje su tako mračne. Neka ih Kristova ljubav obasja. Dotičući njegove rane i tvoje će rane biti posvećene. I ubrzo preobražene.

U ovom susretu pođi i na Kalvariju i čuvaj Isusa. Čuvaj njegovo srce da ga koplje ponovno ne probode. Budi štit Isusovom srcu. Jer koplja su sa svih strana uperena u Isusove grudi. Možda i ti ponekad svojim izborima upireš koplje u njegovo srce. Danas odluči biti štit. Svojom prisutnošću i ljubavlju čuvaj Isusa. Čuvaj ga i u svom srcu. Neka tvoja ljubav bude odgovor na Isusovu žeđ. Neka tvoja ljubav bude melem Isusovom probodenom i slomljenom srcu. Neka tvoja ljubav skine trnovu krunu s raspetoga Kralja. Neka tvoja ljubav izvadi čelične čavle iz okrutno probodenih ruku i nogu. Neka tvoja ljubav skine Isusa s križa i položi ga u naručje. U svoje srce. Baš kao Marija. Baš poput Franje. I nikad ga više ne ispusti, nego ga štiti kao majka svoje dijete.

fra Marko Galić

17. rujna 2024. 0 komentar