Bit će ovo još jedan tekst o trenutno „jedinom“ svjetskom problemu – koronavirus. Zanemarit ću posljedične probleme koje nosi spomenuti. No, ne mogu se oteti dojmu kako, uz sve što nas je snašlo, braća i sestre kršćani u ovim tako blagoslovljenim vremenima, nalaze potrebu za prepiranjem, dokazivanjem i pokazivanjem koliko smo daleko od toga da se zovemo Njegovim učenicima, kamoli djecom. I to oko takvih stvari da se pitam vjerujemo li mi u istog Oca?
Ovogodišnji Advent, usuđujem se reći, ima dosta sličnosti s onim prije dvije tisuće godina. Neizvjesnost u zraku, poluprazne ulice, zatvoreni lokali, strah od nečeg nepoznatog – kao da se u naše živote ušuljalo sve ono što su Josip i Marija prolazili pred sam dolazak svog malenog Djetešca. Mogli su oni prigovarati Bogu koješta, i optuživati Ga za nemar i nepoštenje – jer eto, oni su pristali na žrtvu, a On ih još više tlači nevoljama. Ipak, oni su Mu ostali poslušni i prihvatili Njegovu volju. Isto tako, ostali su poslušni i tadašnjem vladaru, caru Augustu, koliko god im je u tom trenutku bilo nezgodno i kako god dobre argumente imali za ne poslušati. Ove godine nema silnih blještavila da nas zaslijepe, ali sami sebe ne vidimo. Kad bi se samo usudili biti poslušni i Bogu i vladaru… (usp. Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. 1 Pt 2,18-19)
Bilo da pripadaš onima koji koronavirus ne priznaju kao nešto ozbiljno ili zbog njega ni ne dišeš više normalno; bilo da se ne pričešćuješ nikako jer si nedostojan prihvatiti Isusa na svoje ruke ili si sablazan nekome jer ipak odlučuješ rukama prinijeti Presveto; bilo da nosiš masku ili si odlučila ne nositi, bilo da si bio pozitivan i prebolio ili si teška negativa, bilo da su za tebe ovo sve znaci Posljednjih vremena ili tek velika prilika za malo pretrpjeti Njemu za ljubav – molim te – ne gubi nadu u Nadu. Ne dozvoli da te jedan mali virus udaljuje od onog Najvećeg. Ugledaj se na one koji su pravi primjeri svete Poslušnosti – na Mariju i Josipa – bez kojih adventa ne bi ni bilo. Što nam to može ukrasti radost rođenja onoga koji se i sam rodio bez ičega? Sve i da ostanemo bez Euharistije kao na sam Uskrs – On je živ i On postoji bez obzira na nas i naša uvjerenja. I to je ono što je jedino bitno. On vjeran ostaje!
Neka nam je svima blagoslovljen hod do malenog Boga, ispunjen svjetlošću nade ovog plamena svijeće. Plamena koji nikada sjajnije nije svijetlio i nudio priliku da Mu se približimo u malenosti, poslušnosti i jednostavnosti. Tiho i skromno, baš kao što je i On došao na svijet. Hvala koronavirusu što si nam omogućio da upoznamo bolje sebe, svoje mane i što nam daješ priliku da više i češće bdijemo.
Antonia Primorac
