U životu toliko stvari uzimamo zdravo za gotovo. Podrazumijeva se da nam je normalno slobodno disati, kretati se i živjeti po nekim našim kriterijima “podrazumijevanja”. Pojava tek malenoga problema stvara u nama nemir i vapaje u Nebo: “Pa zašto baš meni?”. Danas razmišljam što bi bilo da je Gospa bila poput mene i podrazumijevala ono što bih ja sigurno kao Spasiteljeva Majka tražila. Npr. prvo bih od Boga tražila da kad već žrtvujem svoj život i volju da me oslobodi od tereta neimaštine, bježanja, straha i mača boli. Drugo, vjerojatno bih zatražila i lagodniji život da se ne mučim jer samo: “Neka mi bude po tvojoj Riječi!” – podrazumijeva se – i više je nego dovoljno.
No, On me poznaje i ne daje mi preko mojih mogućnosti. Računao je na moj karakter i osobnost i u skladu s tim me odgaja i pušta da prihvaćam ili odbijam ono što mi On šalje.
Dok smo se vozili danas, poželjela sam se napiti hladne vode i osvježiti se; stali smo na prvu benzinsku postaju i besplatno sam ušla u zahod, umila lice i natočila vodu. Besplatno. U trenutku vrućeg ljetnog dana mi se to podrazumijevalo i učinilo tako normalno, ali mi kroz glavu prođoše sva ona dječica u Africi koja umiru jer nemaju ni decilitar vode koji bi im omogućio preživljavanje. Kako to da se meni podrazumijeva takva mogućnost, a njima ne? Jesam li ja to zaslužila nečim, a oni nisu? Brojna pitanja i odgovori su me kao i uvijek postidjeli i po tko zna koji put naveli da iznova preispitam sva svoja podrazumijevanja i zahvalnost.
Gospa nije podrazumijevala bilo što. Bila je lišena očekivanja kako vlastitih tako i okoline. Živjela je slobodu koja nije bila oslobođena kušnji, muke i trpljenja. Bila je i ostala jednostavna službenica, slušateljica Riječi i kraljica prihvaćanja Božje volje. Zbog toga što nije podrazumijevala nagradu i lagodan život pun olakšica danas slavimo njen prelazak duše i tijela u Nebo – nagradu kojoj je Gospodin jedinoj na ovome svijetu udijelio. Ona – putokaz k Njemu, tako lagan, a tako težak. Ne dozvolimo da nam se podrazumijeva bilo što – jer je Njegov dar što smo Mu zahvalni, ali naša hvala Njemu nije potrebna.
Antonia Primorac