Život nam je danas tako kompliciran. Nikada nismo bili više povezani, a više udaljeni. Ne stižemo održavati odnose koje bismo htjeli, ne stignemo razvijati svoje talente, uživati u hobijima. Što je najgore, ne stižemo ni obaveze pokriti, ni prema školi/fakultetu, ni prema obitelji ni na ostalim područjima. Prije se znao red: prvo uradi što moraš, pa onda što god hoćeš. A ne stižem ni ono što moram. Ne stižemo ni ono što bi nam dalo snagu za sav taj rad: molitva, spremiti i pojesti ručak u miru, san nam je narušen, o tjelesnoj aktivnosti ni govora. Kako je došlo do ovoga i što je meni ovo trebalo?
‘’Daruj nam duha poniznosti i jednostavnosti da nas oslobađa od robovanja nama samima.’’
Ovu molitvu, molitvu franjevačke mladeži, molim svakodnevno. Taj duh me nuka da sjednem i odlučim neke stvari koje se konkretno tiču mog života. Možda je to dobar uvod u 2025. Na papir ću staviti sve svoje obaveze, sve ono što bih htjela u životu raditi i sve ono što mi je važno. Postavit ću i neki cilj: što od onoga što je napisano ne vodi tom cilju? Mogu li razdvojiti u svom danu, u svom tjednu, ono od čega živim (posao – to je tebi sada možda škola/fakultet, ulaganje u budućnost), ono za što živim (moja motivacija, moj cilj – to može biti financijsko blagostanje, ali može biti i dobrobit moje obitelji/zajednice, život vječni, napraviti promjenu u svijetu) i ono što me čini živim (ono što me obnavlja: hobi – korištenje talenata koje mi je Bog dao, kava s prijateljima, poslijepodnevni odmor…). Mogu li izbaciti ono što mi je teret koji nije od Boga, što smo sami sebi nametnuli ili nam je netko nametnuo? Imam li jasnu viziju što želim od svog života? Ima li u toj viziji duha poniznosti – da u svemu slijedim Volju Božju, i duha jednostavnosti – da sve što nije od Boga mogu radosna srca odbaciti od sebe?
Povuci se ovih dana u tišinu, i u susretu s Gospodinom traži jasnoću, poniznost i jednostavnost za svoj život. Aktivno sudjeluj u pojednostavljivanju svoga života. Vrati se na izvore. Sjeti se što je važno. Ako pogledaš širu sliku, možda ti je poneki trenutni stres zapravo jako nebitan u životu. Raduj se u Gospodinu i Njemu predaj svoj život. Lako je s njim. Umjesto stresa, napravi mjesta u svom životu za radost, za predanje, za kreativnost u rješavanju problema, za pomoć drugih ljudi, za osobni rast i rast svoje zajednice. Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. A ovaj život koji imaš, koji ti je darovan, neka bude jedna velika molitva na slavu Božju.
Marija Brkić
