Pitam se, Bože,
je li okus čudotvornog vina u ustima bio imalo različit?
Intenzivniji, jači, ukusniji? Je li itko od onih svatova, osim što je ravnatelj stola priznao da je vino dobro, mogao primijetiti da je to nešto drugačije, nešto nadnaravno?
Ili su ga svi nastavili jednako piti, nazdravljati, prolijevati, puštati da niz čaše kapi, po drvenom stolu tragove čaša ostavlja?
Da sam sjedila za istim stolom, bi li ja primijetila, ikoga išta pitala, naglas nešto rekla?
Kojim gutljajem bih shvatila da pijem čudo?
Običnu, bezbojnu, zamućenu vodu što Tvojom rukom u kamenim posudama postade crno vino.
Rekli su mi, Bože,
pa sam potražila i sama, kada Tvoj ljubljeni učenik i prijatelj Ivan u evanđelju piše o djelima Tvojih ruku koji prkose svim ljudskim i prirodnim zakonima on ih naziva znakovima.
Ivan ne koristi riječ čudo nego znamenje čime otkriva da Isusova čuda u sebi kriju dublje značenje koje valja otkriti.
Znam, Bože,
da previše znakova ištem, a ispred budnih, otvorenih očiju svakoga dana mi prolaze toliki znakovi koji su mala, sjajna čudesa.
Izabrane kamene posude iz Kane Galilejske koje su poslužile za početak velikih djela Sina čovječjeg bile su obični vrčevi s vodom koji su među narodom postavljeni za čišćenje. I sigurno su mnogi bili u čudu kad je Isus zatražio baš te posude.
Izabrane kamene posude iz Kane Galilejske koje su poslužile za početak velikih djela Sina čovječjeg su moja kuća, moja obitelj, moje srce, moji planovi, moji odnosi. I mnogi se i danas nad tim čude.
Njih svaki dan u ruke uzimaš, onda ono u njima pretvaraš, preobražavaš, čudesno oblikuješ, u nešto više i bolje, čišće i ukusnije, u nešto čega u tom trenutku nedostaje.
Oprosti mi, Bože,
što ponekad kad Marija šapne što nedostaje, a Ti znamenje učiniš, ja ne primijetim.
Želim, Bože,
kao i ravnatelj koji je okusio vodu pretvorenu u vino reći: “Ti čuvaš dobro vino sve do sada!”. Ti čuvaš dobro vino, dobre promjene, dobre prilike, dobre ljude za mene u pravom trenutku do spasenja.
Molim te, Bože,
da se svakog dana sjetim da je voda postala vino, da vino postaje Tvoja krv, da obično postaje čudesno, da ranjeno postaje radost, da prekasno postaje pravi trenutak, da razočaranje postaje ispunjenje, da moj strah postaje prilika za milost…
Samo po Tebi.
Ivana Milićević