Ljubiti i davati, bez razmišljanja se prepuštati, ulijevati nadu, biti oslonac i sigurnost, truditi se, slušati i govoriti a ne tražiti i očekivati ništa zauzvrat? Čak ni komadiće? Pa ni mrvice?
To je neka veća logika Ljubavi koju srcu objašnjavam ali razumom teško prihvaćam, i obrnuto, uvijek iznova i ukrug, od glave do slomljenog srca, od zadrtosti do nježne brige.
Najneshvatljivije i „Kako to?“ je zakon i pravilo da je bezuvjetno lakše voljeti prolaznika, nego najbližega.
Teško mi je voljeti, priznajem. I teško je mene voljeti, teška srca priznajem.
Ali otkrivam polako, kao da s ovoliko godina nikad nisam o tome čula, sve je to jer mi nedostaje ljubavi. Zapravo, ta Ljubav koja mi je potrebna je umrla na Križu za mene. Uvijek mi je još fali. Ta Ljubav je pobijedila smrt i grijeh i sramotu, pobijedila je uzimanje i davanje, sebičnost, strah, kalkuliranje, rizik, sve zemaljsko i razumsko. I ne bijaše joj uzvraćeno. Franjo je plakao dok je o tome razmišljao.
davanje > trgovanje
prekrižiti < prihvatiti
ljubiti + moliti = ljubiti²
poruka + zagrljaj + svratiti u trgovinu (jer možda dugujem ili zaimam) ≠ voljeti
Kakve li su to mjere? U metrima, kilogramima, minutama, suzama?
Kakva razočaranja, i bijes i očaj, ponos i inat?
Tvoja sam nada, i utjeha, ali katkada bol…
Velik bol, u dlanovima, nogama i boku, i velika bol u srcu i mislima, uslišanim molitvama…
Vatrena i slatka sila Tvoje ljubavi,
molim Te jako Gospodine, neka obuzme moje srce i um,
neka ga odijeli od svega što je pod nebom,
svih mjera pod oblacima i očekivanja nad zemljom,
da mogu umrijeti od ljubavi ljubeći Tebe,
koji si se udostojao umrijeti od ljubavi,
ljubeći mene.
Mene, koja ne znam ljubiti lako i jednostavno onoga koga pored sebe vidim, i još više Tebe koji si mi skriven.
Oprosti, oprosti…
Ivana Milićević