Čovjek koji je vodio dražbu nije se trudio oko stare i oštećene violine, te nije želio gubiti svoje dragocjeno vrijeme na nju. Držao ju je visoko u ruci i glasno upitao:
“Koliko nudite za ovu violinu?”
“Jedan dolar, dva. Samo dva dolara.”
“Dva dolara. Tri dolara?”
“Tri dolara prvi put… tri dolara drugi put…”
U tom je trenutku jedan stariji čovjek požurio iz stražnjeg dijela prostorije prema violini, uzeo je u ruke, obrisao prašinu i nategnuo žice. Zasvirao je na njoj melodiju tako čisto i lijepo kao da anđeli pjevaju. Melodija je utihnula i čovjek koji je vodio dražbu reče tiho i mirno:
“Koliko nudite za ovu staru violinu?”
“Tisuću dolara… nudi li netko više?”
“Dvije?… Tri tisuće dolara?”
“Tri tisuće prvi put… tri tisuće drugi put… tri tisuće treći put.”
Ljudi u prostoriji su zapljeskali, a nekoliko njih upitalo:
“Nije nam baš potpuno jasno što je zapravo povisilo njenu vrijednost?”
Odgovor je
stigao vrlo brzo: “Dodir vješte ruke.”
Vrijednost nečega proizlazi iz ruku onoga u kojima se nalazi. Ako ste i vi u pravim rukama i vaša će vrijednost biti veća.