Gledajući ljudskim očima možemo reći da je Krist ovdje na zemlji doživio svoj poraz. Sav njegov nauk, čudesa, njegova djela bila su izrugana i popljuvana od strane svjetine koja je vikala: “Raspni ga!” Okrunili ga trnovom krunom, razapeli i ubili našeg Gospodina.
Na prvi mah čini se da je zlo pobijedilo dobro, da je laž uništila istinu i da je tama porazila svjetlo. I sve je to zapečatila stijena na Grobu. I upravo u tome i jest ljepota! Sve staro mora umrijeti da bi započelo novo. Sjeme mora pasti u zemlju, ući u tamu, umrijeti da bi urodilo plodom. To nam je tako lijep i snažan poticaj da svoje grijehe, zle sklonosti, ružne navike, sve propuste razapnemo na Golgotu i položimo u grob. Jer samo tako možemo početi iznova. Kad umremo sebi tek smo se onda sposobni roditi za novi život.
Ne možemo činiti iste stvari, a očekivati drugačije rezultate. Moramo mijenjati svoju svakodnevicu i svoje navike. A Krist nam je upravo danas pokazao kako je samo on kadar graditi na našim ruševinama i kako je samo on sposoban od mrtvoga i usahloga učiniti živo i svježe! Na klimavom i prestrašenom Petru gradi svoju Crkvu, a grešnica prva nosi Radosnu vijest!
Neka nam ovaj Uskrs bude poticaj da pustimo Gospodina u svoj život i dopustimo mu da gradi na našim slabim i krhkim temeljima. Jer On to može! On našu slabost pretvara u jakost!
Sveti Franjo znao je svoj križ nasloniti na Kristov križ; svoje rane na Kristove rane i svoje boli dati Onome koji najbolje zna što je bol. Neka nam primjer svetoga Franje bude poticaj da duboko u srcu nosimo istinu da svaka patnja i bol, svako trpljenje imaju smisla jer je stiglo Jutro Uskrsa! Jutro koje nosi novi život.
Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!
Fra Marin Karačić